145. puta Proslavljen sveti Tripun u Splitu

Prvu proslavu svetog Tripuna u Splitu su Bokelji upriličili 1873.g. Prenosimo o tome prijevod članka iz Il Dalmata 1891. Niže je i sam članak.

 

“Bokelji u Splitu na proslavi Svetog Tripuna

Ne bih ovo pisao da nije bilo jednog novinara iz Dobrote, za kojeg ne vjerujem da je iz Dobrote.

Bokelji rade, a ne pričaju, kako sam već izvijestio u tekstu „Proslava svetog Tripuna“. U tom tekstu se daje naslutiti da su se Bokelji u Splitu tek sad sjetili svog velikana. Evo sad vam želim reći istinu kako oni neprestano, već 18 godina, slave svetog Tripuna, otkad sam se zaposlio ovdje.

Ovdje sam stigao iz Beča, zajedno s pokojnim biskupom Kalogjerom, velikim prijateljem Bokelja, bio na svečanosti u crkvi svetog Filipa 3. veljače. Sam Kalogjera je donio relikviju uzetu s križa ( s prsa) i osobno, do kraja života, sudjelovao na tim misama, šaljući s nama svake godine dopis Plemenitom tijelu mornarice u Kotoru koji je i nama odgovarao, tj, s kojim smo bili u korespodenciji.

I ove godine se slavila misa u 10 sati, vodio je svećenik Luigi koji je baš zbog toga došao iz Trogira, orgulje je svirao Orlandini, a sve u crkvi svetog Filipa koju za tu svečanost već 18 godina ukrašava Casotti.

Svi su dirnuti pjevanjem himne nakon mise, zvukom pjesme i kolom svetog Tripuna tijekom ljubljenja relikvije na glavnom oltaru te blagoslova grla i blagoslova Gospe.

Zadivljujuće su obostrane emocije. U Splitu stalno djeluje udruga poštovanih Bokelja, prvenstveno Kotorana, koji vjerojatno nisu nigdje drugdje van domovine zastupljeni u tolikom broju. Tu su kotorske obitelji kojih više nema u Kotoru: Raffaelli, Zarbarini…

Navodi se, na primjer, gospođa Chiudina rođena Drusco (Druško) koja svake godine donosi sliku sveca, vrijedan grčki rad ukrašen srebrom, zatim prezimena Dabovich (Dabović), prof. Petricevich (Petričević) i Simovich (Simović), Milossevich (Milošević),Perussina (Perušina), Petrovich (Petrović).

Zahvaljujem nedovoljno informiranom novinaru ( s početka članka) zbog kojeg sam ovo napisao sa velikim patriotskim zadovoljstvom.

prof. G. Zarbarini”

 

IL DALMATA