Mjesec: siječanj 2018.

Dragi štovatelji svetoga Tripuna 

Dragi Bokelji u Boki i izvan Boke, 

 

Danas je dan Karika, 13. siječnja, dan kada se sjećamo one davne 809. godine kada su u naš drevni grad Kotor donesene moći sv. Tripuna.  

Pred nama su Lode, 27. siječnja, kada u podne mali admiral s balkona katedrale upućuje pohvale – lode (laudes) našem zaštitniku. Nakon izgovorenih loda slijedi dizanje stijega svetoga Tripuna i time započinjemo proslavu nebeskog zaštitnika našega grada Kotora i ove biskupije. 

Ove godine zahvaljujući sretnim okolnostima, blagdan sv. Tripuna slavit ćemo dva dana – 3. veljače svečanom svetom misom u 18 sati koju će predslaviti naš susjed mons. Rrok Djonlleshaj nadbiskup barski, a sljedećeg dana 4. veljače je Vanjska proslava  našeg sveca s procesijom ulicama Kotora. Ovogodišnju Vanjsku proslavu predslavit će biskup Eisenstadta (Željeznog) mons. Egidije Živković.  

Za ovogodišnji proglas o svetkovini našeg nebeskog zaštitnika, želim svima nama predočiti grb Bokeljske mornarice, u čijem se središtu nalazi lik sv. Tripuna koji na svom srcu nosi grad Kotor, a iznad njega čitamo riječi „Fides et honor“ kao moto.  

Time su naši stari htjeli ostaviti u baštinu zavjet da sačuvamo svoju pripadnost Bogu nasljedujući sv. Tripuna mučenika. Ovaj je svjedok naše vjere 250. godine za vrijeme rimskoga cara Decija u Frigiji, u Kampsadi, u Maloj Aziji, u svojoj  mladenačkoj dobi bio spreman svoju vjeru sačuvati do kraja, pa i u onom trenutku kada je pred njega stavljen najteži izbor. Utvrđen Kristovim duhom, sv. Tripun nije oklijevao priznati da je kršćanin: i to svjedočanstvo je zapečatio mučeničkom smrću.  Snagu da sačuva svoju kršćanski identitet i vjernost Bogu crpio je iz vjere u Krista raspetog i uskrslog. Kršćanska vjera, nada i ljubav sv. Tripuna bili su osnovni pokretači njegova života u kojem je Boga svjedočio i proslavio u službi tada još mladoj Crkvi, ali, kako nam predaja govori, i ljudima koji nisu pripadali kršćanskoj vjeri. Tu snagu koja nas je kadra učiniti jakima unatoč našim ljudskim slabostima, možemo shvatiti samo ako se zapitamo o vjeri – fides. Naši su preci to znali prepoznati i utisnuli su riječ Fides – vjera, u grb svoje bratovštine koju danas znamo pod imenom Bokeljske mornarice.  Utisnimo stoga, ne riječju već životom, istinski življenju vjeru u naša srca i duše, ne samo kao dio naše tradicije i prošlosti, već kao temelj našeg života, naše bremenite sadašnjosti i još nejasne budućnosti.  

Druga istaknuta riječ na grbu je honor – čast. Sv. Tripun nije tražio ovozemaljskih časti i hvala, mogao ih je imati zbog svog iscjeliteljskog djelovanja u narodu, o kojem nam govore životopisi. Služiti Bogu i čovjeku, to je bila čast za sv. Tripuna, što je samo po sebi veoma različito od ljudskog hvastanja koje vodi u oholost i otpad od Boga jer čast drži svrhom samoj sebi. Naša vjerska pripadnost, vjernost Katoličkoj crkvi, kršćansko poslanje u ovom svijetu i nama trebaju biti izvorom pobožnog ponosa i časti.  

Te dvije riječi Fides et honor trebale bi biti naše duhovno biserje, naše uzvišene životne vrednote i ne bi smjelo biti ni blaga ni zlata za koje bi prodali to naše duhovno biserje.  

Dragi Bokelji izvan Boke, vi imate bolje mogućnosti to duhovno biserje lakše sačuvati jer ste u sredini svojih sunarodnjaka koji s vama dijele zajedničku vjeru i nepodvojen identitet, koji vas podržavaju u slobodnom i ponosnom izražavanju svoga kršćanskog i nacionalnog identiteta. Zahvalan sam Bogu što ste nakon toliko vremena sačuvali vezu sa zemljom vaših predaka i što ste duhovna blaga kotorske biskupije ponosno predstavljali u sredinama u kojima živite. Vjerujem i molim da ćete tu ljubav prema sv. Tripunu i svecima ove biskupije nastaviti njegovati u budućnosti.  

Neka nas sve sv. Tripun nadahne da ustrajnije i hrabrije svoju vjernost Bogu živimo i svjedočimo, te da u vremenu u kojem se kršćanske vrednote sve više zatiru, znademo svoju vjeru časno sačuvati.         

+ Ilija

biskup kotorski

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ Zagreb, Rijeka, Pula, Split i Dubrovnik pozivaju Vas na znanstveno-stručni skup

Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata, koji će se održati u petak, 19. siječnja 2018., u 9.30 sati u Muzeju Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb.

Vođen osjećajem dubokog poštovanja prema Božiću i njegovom značaju za sve katoličke vjernike, nisam htio sve do sada odgovarati na tekst „Čija je Bokeljska mornarica?“, iako smo na sami dan božićne svetkovine, dobili ovaj sadržaj raspravnog karaktera. Moje negodovanje bilo bi jednako i da se radilo o proslavi Božića po Julijanskom kalendaru, iako sam siguran, da autor ili autori ne bi baš tada iznosili ovu raspravu u javnost.

Stavove, koje ovdje iznosim, a iza kojih, naravno, stojim svojim imenom i prezimenom, su prvenstveno reakcija na pismo subjekta koji se potpisuje kao „Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor“.

Moram ovdje zahvaliti svima koji su mi uputili potporu nakon izlaganja na ovu temu u Skupštini Crne Gore. Posebno me raduje činjenica što je potpora  došla u velikom broju i od pripadnika crnogorske i drugih nacionalnosti, što pokazuje nesumnjivi demokratski potencijal naših građana u koji čvrsto vjerujem.

Smatram da je neprimjereno stavljati našu inicijativu u isti kontekst sa „svojatanjem Boke“ od pojedinih publicista, karakterističnih za devedesete godine prošlog stoljeća, jer Hrvati ne moraju nikome dokazivati svoju lojalnost i ljubav prema Crnoj Gori. Ponovit ću i ovdje, da smo privrženost državi, u kojoj živimo, pokazali onda kada je to bilo najteže. Kada je ideja crnogorske neovisnosti  bila u manjini, mi smo bili dio te manjine i trpjeli s njom. Zbog toga,  nepristojno je bokeljske Hrvate označavati kao one koji žele nacionalno obojiti i prisvojiti Boku kotorsku, kako se to pripisuje nekim drugim, kao što je nepristojno negirati njihove dominantne zasluge u stvaranju kulturnih dobara i pritom  nemoćno bježati u regionalnu pripadnost, samo da se ne bi priznalo ono što je činjenica.

Oni koji žele izbrisati doprinos Hrvata u stvaranju i čuvanju kulturnog blaga na teritorij  Boke kotorske, zapravo negiraju njihovo postojanje, jer ne postoji narod bez kulture i sadržaja,  koja kultura  manifestira. Reći da ne postoji hrvatsko kulturno blago u Crnoj Gori isto je što i reći da ne postoje Hrvati u Crnoj Gori. Po tome su takvi pokušaji slični onima iz devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su otvorene negirali postojanje Hrvata, smatrajući one koji se tako izjašnjavaju kao nedovoljno obavještenima i identitetski nesvjesnima. Kako smo se uspješno obranili od takvih, siguran sam, obranit ćemo se i od ovakvih nasrtaja koji negirajući materijalne i duhovne tragove našeg povijesnog trajanja, zapravo, svjesno ili nesvjesno, negiraju nas same.

Bježanje u teritorijalnu odrednicu i svrstavanje svega pod bokeljskim i Bokom, samo da bi se izbjegla nacionalna odrednica je nevješt pokušaj jednak onom „argumentu“ koji tvrdi da je Bokeljska mornarica starije od stvaranja nacija, pa zbog toga nema mjesta nacionalnom. Uzima li Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor isti argument kada je u pitanju npr. Cetinjski manastir? Kažu li za njega da on nije crnogorski, jer je nastao 1484., prije pojave nacija? Naravno i opravdano da ne. Potpuno ih podržavam što i ne pomišljaju na to. Sigurno da je Cetinjski manastir kulturno dobro svih nas, kao i Bokeljska mornarica, ali kao što u prvom primjeru nije problem nacionalno označiti baštinika, ne smije biti problem ni kada je u pitanju Mornarica, ne dokazujući notornu stvarnost da oni kroz duhovnu vrijednost pripadaju svima. U Bokeljskoj mornarici ima mjesta za sve one koji je vole, bez obzira na nacionalno i vjersko opredjeljenje. Samo  se od pojedinih Bokelja može čuti isključivo teritorijalno imenovanje duhovnog blaga na njenom prostoru. Znamo i da u drugim krajevima postoje objekti od velikog značaja za kulturu Crne Gore, kao što su npr. Manastir Morača, Manastir Ostrog ili Martinićka gradina, ali nikada ne čujemo npr. moračko ili bjelopavlićko kulturno blago, dok se pojedini glasnogovornici u Boki utrkuju da što frekventnije uporabe izraz bokeljsko, a samo da ne bi rekli hrvatsko. Rade ono što se od njih ne traži.

U prvoj rečenici pisma koje nam šalje Admiralat i Upravni odbor Bokeljske mornarice Kotor stoji: „Bokeljska mornarica, kako proizilazi iz njenog imena, pripada Boki Kotorskoj i Bokeljima“. Opet sam nepogrešivo siguran da nikada ne bi rekli: „Cetinjski manastiri, kako proizlazi iz njegovog imena, pripada Cetinju i Cetinjanima“. Jedina je istina da pripada svima nama koji ga poštujemo i cijenimo, svjesni njegovog značaja za crnogorsku državnost i, ne daj Bože, oduzimajući Crnogorcima pravo da ga i nacionalno identificiraju.

O karakteru Bokeljske mornarice svjedoče i ljudi koji su otišli iz Boke kotorske. U Hrvatskoj je kult sv. Tripuna i Bokeljske mornarice nevjerojatno izražen. Van granica Crne Gore, samo se u Republici Hrvatskoj pleše Kolo sv. Tripuna i njeguje svijest o značaju ove drevne institucije kroz pet podružnica, koje imaju više članova nego što ih ima u cijeloj Crnoj Gori. Razlog tomu je što su bokeljski Hrvati odnijeli sa sobom, duboko u svojoj svijesti, svoju kulturu, dakle i Bokeljsku mornaricu. Poznato je da se u Lovćencu, Peroju, Argentini i drugim mjestima diljem svijeta, gdje su emigrirali građani Crne Gore, ne pleše kolo sv. Tripuna i ne postoje podružnice Mornarice. Razlog tome što tamo nema Hrvata iz Boke kotorske.

Sve što su stvorili Hrvati na teritorij Boke kotorske je kulturno blago Crne Gore, kojim ona treba da se reprezentira pred svijetom, ali ne izostavljajući naše nacionalno ime. Na taj način predstavljamo Crnu Goru kao državu koja njeguje multikulturalnost i zdravi pluralizam, koji samo jača njen subjektivitet. Radostan sam što su naši preci obogatili domovinu u kojoj živimo i to nam je na ponos. Zbog toga Bokeljska mornarica je bitna i jaka poveznica oba naroda, hrvatskog i crnogorskog. Zajednička kandidatura Crne Gore i Republike Hrvatske je još jedna lijepa prilika da istaknemo naše zajedništvo i sukladna je duhu suživota koji njegujemo. Naša inicijativa ne svodi se na modalitet „ili – ili“, već „i – i“. Moram i ovdje istaći ono što sam potencirao u Parlamentu, a to je da mi, Hrvati u Crnoj Gori, baštinimo obje kulture, i hrvatsku i crnogorsku, što nam je neprocjenjivo bogatstvo. Ipak, neprijatna je činjenica da Admiralitet i Upravni odbor Bokeljske mornarice samo ono što su baštinili i baštine Hrvati klasificiraju kao bokeljsko, dok za sve druge se ne usuđuju primijeniti isti princip. To je nepravedno prema nama. Mi ne uzimamo Crnoj Gori Bokeljsku mornaricu, već joj je dajemo. Nismo se borili za Crnu Goru koja negira naše ime u onome u čemu smo je najviše obogatili. To nije samo protiv crnogorskih Hrvata, već i protiv Crne Gore i njenih multikulturalnih vrijednosti. Zbog toga mi, ovom inicijativom, štitimo Crnu Goru.

 

S poštovanjem

Adrijan Vuksanović

 

Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice uputile su pismo javnosti kao odgovor na ranije javne objave Adrmirala Bokeljske mornarice Kotor (pismo je objavljeno na Radio Dux).

O nama

Nedavni događaji, istup u crnogorskom Parlamentu g. Adrijana Vuksanovića, zatim Priopćenje Admiralata i Upravnog odbora Bokeljske mornarice objavljeno u dvije verzije i, na kraju, Izjava hrvatskih udruga iz Boke, pokazuju koliko je važna razjedinjenost Hrvata Boke za njihovu opstojnost. Dok drugi opstaju zahvaljujući jedinstvu, mi smo još uvijek tu zahvaljujući podjelama. Da nije tako, da smo, naime, jedinstveni, svi bismo već bili članovi Admiralata ili Upravnog odbora Bokeljske mornarice u Kotoru.

(više…)