25. Hodočašće Hrvatske vojske i policije u Lurdu (Lourdes )

pecina

Hrvatska vojska i policija sudjelovala je 25. put (prvi put 1992.g.) na Međunarodno vojno hodočašće koje se održava već 59. godina u Lourdes.Prvi put je 1992.g. su Oružane snage Republike Hrvatske u jeku Domovinskog rata organizirale Vojno hodočašće kako bi se u kao branitelji u čistoj savjesi obranili od agresora.

Na ovogodišnjem Hodočašću sudjelovali su predstavnici 42. zemlje Svijeta, a samo je sa hrvatske strane bilo oko 800 sudionika. Uz predstavnike Hrvatskih oružanih snaga i Hrvatske policije u hodočašću je sudjelovao i odred Hrvatskih bratovština Bokeljska mornarica 809.

Cilj ovog Hodočašća je utjecati se Majci koja se u Lourdesu nazvala «Bezgrešno začeće», ali i pokazati marijansku odanost hrvatske vojske i policije. Jedan od ciljeva je i svakako stvaranje zajedništva između vojski i policija koje sudjeluju ovom hodočašću, što je i poruka pape Franja koji u u svojoj poruci naslovljenoj na msgr. Luca Ravale, apostolskog upravitelja Vojne biskupije u Francuskoj u kojoj navodi: «u ovim teškim vremenima važno se prisjetiti da je mir dar za kojeg nikad ne smijemo prsstati moliti Oca: Dona nobis Pacem.

Vojno policijsko hodočašće u Lourdes predvodi Vojni biskup mnsgr. Jure Bogdan, a hrvatski program je započeo polaskom iz Zagreba 16. svibnja. Hodočašće u Lourdesu započelo je misnim slavljem 18. svibnja pred Spiljom ukazanja. Misno slavlje je predvodio mnsgr. Jure Bogdan vojni biskup predvodeći misu za pripadnike Hrvatske vojske, policije i povjesnih postrojbi u nazočnosti brojnih hrvatskih hodočasnika. Otvaranje 59. Međunaradnog vojnog hodočašća u Lourdesu predviđeno je u u bazilici Sv. Pija X za petak 19. svibnja 2017.g.

Misnim slavljima u Gospi Lourdskoj u Rijeci proslavljen Sveti Leopold Bogdan Mandić

sv. Leopold Bogdan MandićSveti Leopold Bogdan Mandić drugi je beatificirani svetac hrvatskog naroda. Privrženost svojem narodu uvijek je isticao želeći služiti na ovoj strani Jadrana, što se u jednom kratko periodu njegove službe i ostvarilo. Upravo je u franjevačkom redu djelovao u Rijeci tijekom 1923. i to u Gospi Lurdskoj, gdje se njegove relikvije i danas časti.

Sveti Leopold je svetac jedinstva kršćana čemu je posvetio svoje djelovanje. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama. Njegova ispovjedaonica bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina u Padovi gdje je bio najdulje na službi.

Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žarište i izvorište u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema Bezgrešnoj koju je nazivao svojom “Gospodaricom”.

 

Tijelo Svetoga Leopolda biti će izloženo u njegovu Boku kotorsku, Herceg Novi – 15. i 16. rujna ove godine

Upravo na dan kad se slavio Sveti Leopold iz Kotorske biskupije je stigla vijest da će tijelo Svetoga Leopolda stići u svoju rodnu Boku, Herceg Novi – 15. i 16. rujna ove godine, i bit će izloženo u crkvi sv. Jeronima. Detalji oko organizacije ovog jedinstvenog događaja za Boku, Crnu Goru ali i Hrvatsku, BIH i Albaniju bit će naknadno priopćeni.

 

Albertu Petroviću pripala nagrada radijskog novinara godine

Albert Petrović dobitnik je nagrade Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Marija Jurić- Zagorka  za radijsko novinarstvo za 2016. godinu. Albert Petrović je nagrađen za emisiju “Tko je ovdje lud”. Riječ je emisiji koja je  emitirana na HRT – Radiju Rijeka 10. listopada i 5. prosinca 2016. godine. U obrazloženju ove vrijedne strukovne nagrade među ostalim se navodi kako se spomenuta emisija izdvaja specifičnom autentičnošću i jedinstvenim razumijevanjem radija kao alata za društvenu afirmaciju i javnu senzibilizaciju. Iako nastaje u okviru javnoga radija, njezin koncept prepoznaje važnost radija u zajednici, odnosno onih koji nastaju iz zajednice i koji rade za zajednicu.

Albert Petrović rođen je 22.04.1966.g. u Kotoru, živio je do osme godine u Škaljarima, a od tada živi i radi u Rijeci. Albert je zaposlen na HRT Radio Rijeka kao glazbeni urednik od 1992.g. do danas. Dugogodišnji je voditelj glazbene redakcije, objavio je niz uspješnih novinarskih radova, poput intervjua s don Brankom Sbutegom i oskarovcem Jiri Menzelom. Preko 20 godina prati festival Sanremo. Otac je dvoje djece. Albert Petrović obnaša od 2015.g. i dužnost predsjednika Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka.

Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 sudjelovala u proslavi obljetnice oslobodilačke akcije “Bljesak”

Okučani 2017 - XI (1)

U Okučanima je 01. svibnja 2017. obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije ‘Bljesak’. Održana je  komemoracija kod Središnjeg križa Spomen Parka hrvatskim vitezovima gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće za poginule hrvatske branitelje u kojoj je sudjelovala hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809.

Na svečanom obilježavanju sudjelovali su predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Vlade Andrej Plenković i brojni ministri.

Proslava Blažene Ozane kotorske 27. travnja

 

 

Prva hrvatska blaženica, bl. Ozana Kotorska, rođena je kao Katarina Kosić, 25. studenog 1493. godine u selu Relezi u današnjoj Crnoj Gori. Rođena u siromašnoj obitelji, djetinjstvo je provela kao pastirica čuvajući svoje malo stado ovaca.

Dok je čuvala svojih nekoliko ovčica, imala je viđenje djeteta Isusa, a potom i Raspetoga. Majka joj je pričala o dvije slike Isusa u Kotoru koje je Katarina žarko željela vidjeti: slika djeteta Isusa i raspetog Krista. Nakon očeve smrti, kad je imala 14 godina, majka ju je odvela u Kotor gdje je primila sakramente prve svete ispovijedi i pričesti.

U Kotoru je služila u kući obitelji Buća. Često je pomagala siromašnima i znala je ostatke sa stola staviti u pregaču i gladnima nositi kruh. Tako ju je jednom prilikom zatekla vlasnica kuće i priupitala ju što to nosi u pregači, jer je htjela čuti što će Ozana reći, znajući da hrani siromahe. Ozana nije htjela otkriti što nosi i od straha je rekla: ‘nosim ruže!’ Kad je gazdarica zatražila da Ozana otvori pregaču – u njoj je bila hrpa ruža!

Na obredu Velikog petka, u katedrali sv. Tripuna, Ozana je odlučila potpuno se posvetiti razmatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima. Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu Sv. Bartola, a onda je 1515. godine postala dominikanska trećoredica: položila je redovničke zavjete i uzela ime Ozana, u čast bl. Ozane iz Mantove. Oko nje su se počele skupljati djevojke, koje su kao dominikanske trećoredice počele živjeti zajedničkim životom u samostanu sv. Pavla.

Zbog potresa se, nakon šest godina, preselila uz crkvu Sv. Pavla. Tu je u maloj sobici provela 44 godine kao ‘zazidana djevica’ živeći pokorničkim načinom života.

U svojoj sobici stalno je živjela u Božjoj prisutnosti. U svojim se molitvama utjecala Blaženoj Djevici Mariji i posebno je štovala Kristovu muku i o njoj uvijek razmišljala. Stalno se žrtvovala za duše u čistilištu. Sv. Pričest primala je triput tjedno, što je za ono doba bilo jako često. Dane je provodila posteći i spavajući na ljestvama sa pet prečki u spomen na pet rana Isusovih.

Mali prozorčić u sobici bila je njezina poveznica sa svijetom. I pučani i plemići, gradski oci i biskupi dolazili su joj po savjete. Posebno se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Zato su je nazivali “anđelom mira”.

Za vrijeme tursko-mletačkog rata u 16. stoljeću, turski admiral i gusar Hajrudin Barbarosa, doplovio je sa 70 galija i 30.000 vojnika pred Kotor. Opsada je trajala od 11. do 16. kolovoza 1539. U obrani je sudjelovao i kotorski biskup Luka Bisanti te blažena Ozana, koja je uvjeravala građane u sigurnost pobjede i poticala ih na molitvu i obranu grada. Hajrudin Barbarosa je peti dan odustao i povukao se s vojskom iz kotorskog zaljeva.

Kad je osjetila da se približava kraj njezina života, primila je svete sakramente od svog ispovjednika, dominikanca fra Tome Basca. Na Veliki Petak, dok je slušala Kristovu Muku, izdahnula je u trenutku Njegovih riječi izgovorenih s križa: ‘žedan sam’. Ozana se mistično sjedinila s Kristom, nakon 52 godine pokorničkog života. Umrla je 1565. kad je imala 72 godine.

Veličanstveni sprovod vodio je kotorski biskup Luka Bisanti. Njeno tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama i položeno u crkvu sv. Pavla, a danas se štuje u crkvi sv. Marije u Kotoru.

Hrvatski kipar Antun Augustinčić napravio je sarkofag, u kojem se od 1963. njeno tijelo nalazi. Nakon njezine smrti, štovanje se proširilo po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a širili su ga dominikanci. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 21. prosinca 1927.

Zaštitnica je Kotora i Kotorske biskupije. Mnogi su dolazili Ozani na razgovor i po savjet, pa je mnogi već sada smatraju ekumenskom sveticom, a jednako ju štuju i pravoslavci i katolici.