Ogranku Matice hrvatske za Boku priznanje za knjigu “Priče sa Prčanja” autora Željka Brguljan

IZVOR: BOKANEWS

Na Skupštini Matice hrvatske (MH), koja je zbog epidemije covid-a 19 održana preko zoom platforme 27.marta 2021.godine, tradicionalno su dodijeljena priznanja ograncima Matice hrvatske (u Hrvatskoj i inostranstvu djeluje 130 ogranaka MH) za njihovu izdavačku djelatnost.

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica je u ime predsjedništva dodijelio sedam zlatnih i sedam srebrnih povelja. Tom prilikom je naglasio da se u izdanjima ogranaka, kao nezamjenjivim kulturnim sadržajima cjeline hrvatske kulture, ogleda snaga koju treba poštovati, podržavati i unapređivati.

Priznanje koje je Ogranku MH u Boki kotorskoj pripalo u konkurenciji 150 naslova, koliko je publikovano u prošloj godini, je za nas bilo iznenađenje, iako je knjiga Željka Brguljana “Priče sa Prčanja” to zavrijedila iz više razloga.

To je knjiga sjećanja na Prčanj iz vremena autorovog djetinjstva i u posljednjem trenutku uhvaćena i zabilježena nestajuća autentičnost duha i atmosfere ovog bokeljskog mjesta, sa nekada većinskim stanovnicima hrvatske nacionalnosti. Taj niz autentičnih priča gdje su akteri ličnosti iz starosjedilačkih porodica, obojena specifičnim mentaliteskim osobinama i sa dobronamjernim humorom je dato kao istinito preživljeno iskustvo njenog autora, koji najbolje poznaje i oslikava sredinu iz koje je ponikao i kojoj se stalno vraća u svojim knjigama, slikama, pjesmama… Knjiga odiše patinom odlazećeg vremena, sa prigodnim porodičnim fotografijama i vizurama Prčanja iz druge polovine XX vijeka. Nadahnuti tekst predgovora je iz pera pok. Tonka Maroevića. Grafički dizajner Mario Aničić je prepoznao atmosferu „malog mista“ i uspješno likovno uobličio . Zato smatram da priznanje Ogranku MH u Boki kotorskoj kao izdavaču, je priznanje autoru i svima koji su doprinijeli ovom originalnom književnom izdanju.

“Zasluga našeg Ogranka što smo prepoznali vrijednost i uprkos činjenici da projekat kojim smo konkurisali za finansijsku potporu za objavljivanje knjige “Priče sa Prčanja” nije dobio zeleno svjetlo, ali uz pomoć i razumijevanje prijatelja MH u Boki kotorskoj knjiga je ugledala svjetlo dana. Posebno bih istakla zalaganje štamparije Gud-co iz Perasta da tehnički realizuju zamisli zagrebačkog dizajnera” – kazala nam je predsjednica Ogranka MH za Boku kotorsku Marija Mihaliček.

Ogranak Matice hrvatske u Boki kotorskoj utemeljen je na Osnivačkoj skupštini 18.07.2017. godine.

Ogranak MH u Boki kotorskoj ima za cilj očuvanje, afirmaciju i promociju kulturnog nasljeđa Hrvata u Boki kotorskoj, što je u skladu sa misijom Matice hrvatske iz Zagreba, koja od 1892. godine brine o nacionalnom i kulturnom identitetu hrvatskog naroda.

Kulturni ambijent Boke kotorske je jedinstven spoj materijalnog i duhovnog nasljeđa u kome je trajno ugrađeno prisustvo i doprinos generacija autohtonih Hrvata. Valorizacija tih kulturno povijesnih zasluga kroz etničke i identitetske osobenosti pojave, ličnosti, svojim djelovanjem želi promovirati Ogranak Matice hrvatske, uz respekt svih kulturnih, nacionalnih i konfesionalnih različitosti. Upravo ta preplitanja čine Boku Kotorsku i njeno kulturno nasljeđe posebnim u korpusu cjelokupnog kulturnog kruga istočne jadranske obale i Mediterana, navodi se u saopštenju koje potpisuje Marija Mihaliček, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj.

Film o Svetom Leopoldu Mandiću premijerno na Laudato tv za Uskrs

IZVOR:HKR

Film “Na mojim ramenima” (Sulle mie spalle), čija radnja donosi presjek 20. stoljeća koje je “spasio“ sveti ispovjednik, Leopold Bogdan Mandić, premijerno je prikazan na Laudato TV za Uskrs.

Premijera je bila predviđena za travanj, ali su se već dogovorene projekcije u Italiji i Južnoafričkoj Republici morale odgoditi zbog pandemije i zatvorenih kina

Glavni junak je zapravo poduzetnik, koji se nakon rata našao u siromaštvu i razmišlja o samoubojstvu. U njegovom se liku odražavaju sudbine mnogih radnika koji su u opasnosti da sve izgube. Namjera filma je dati odgovore na religioznu čežnju i ozbiljna životna pitanja kroz misli sv. Leopolda.

Kada je papa Franjo prigodom Godine milosrđa 2016. zaželio da neraspadnuta tijela sv. Leopolda i sv. Pija iz Pietrelcine budu izložena u bazilici sv. Petra, Antonello Bellucco je odlučio usmjeriti svoju kameru prema manje poznatom Hrvatu. Film je snimio na engleskom jeziku kako bi bio dostupniji publici diljem svijeta. Premijera je bila predviđena za travanj, ali su se već dogovorene projekcije u Italiji i Južnoafričkoj Republici morale odgoditi zbog pandemije i zatvorenih kina.

Scena iz filma Sulle mie spalle / Foto: Vatican media

„Leopold je proveo veliki dio svog života u maloj ispovjedaonici, gdje je slušao, ispovijedao i pomagao desecima tisuća ljudi koji su mu dolazili u redovima. Upoznao sam neke od tih ljudi, koji su tada još bili djeca jer su rođeni dvadesetih i tridesetih godina“, svjedoči Bellucco. „Pričali su mi o tom fratru koji ih je pozdravljao kada su išli na ispovijed. Sjećaju ga se kao starijeg gospodina s bradom, koji se kimajući glavom smiješio i imao mnogo strpljenja, čak i za mlade.“

Redatelj Belluco je usporedio sv. Leopolda sa sv. ocem Pijom rekavši da je Hrvat bio vrlo tih, kao blagi sv. Franjo i sv. Antun. Stoga mu nije bilo lako ispripovjediti život sv. Leopolda koji se očitovao u ispovijedanju. Zbog toga se nije toliko usredotočio na biografske činjenice koliko na priče likova u kojima će se gledatelji moći prepoznati.

Namjera mu je bila napraviti univerzalni film. Gledajući mnoge ljude koji su si nakon financijske krize u nedostatku nade i smisla oduzeli život, počeo je promišljati o mogućnosti traženja nade. „Ovaj film je, čini se, napravljen upravo za ovaj trenutak krize“, ustvrdio je. To je „film koji ide u dubinu, u intimu, koji govori o duhovnosti i odnosu s drugima; o radu i o vrsti vrjednota koje trebamo dati radu, ekonomiji i vlasništvu.“

S nestrpljenjem očekujemo ovaj film i nadamo se da će, čim prilike to dopuste, biti dostupan i hrvatskoj publici jer je svaka poruka nade u ovim vremenima dobrodošla.

Vrijedna donacija knjiga Knjižnici “Ljudevit Gaj” u Donjoj Lastavi

Suradnjom Matice Hrvatske Ogranak Rijeka i Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Rijeka donirani su vrijedni Matičini naslovi, zbornici i druga vrijedna rijetka izdanja, Knjižnici “Ljudevit Gaj” u Donjoj Lastavi. Posebno se zahvaljujemo na inicijativi g. Mladenu Uremu tajniku Matice Hrvatske Ogranak Rijeka. Donaciju je u ime bratovštine uručio naš vrijedni član Siniša Mišković. Na ovaj način se nastavlja suradnja naše bratovštine s HNV Crne Gore u čije ime je zahvalio g. Zvonimir Deković.

Preminuo je maestor Miroslav Homen

Miroslav Homen, Bokelj, izdanak je kotorske famelje Homena koja je prepoznata posebno po urarskim majstorima ali i vrsnim glazbenicima.
Maestra Miroslava Homena životni put protkan glazbenim usjesima preko Sarajeva gdje je bio redovni dirigent Sarajevske filharmonije, doveo je u Rijeci, gdje je ravnao orkestrom Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca od 1992.g. do 1998.g.
Miro je preminuo jučer dana 07.03.2021.g. u svojem domu u Boki kotorskoj iz koje je potekao i kojoj se uvijek vraćao. Miro je bio član naše bratovštine Bokeljske mornarice u Rijeci.
Mnoge Proslave sv. Tripuna proslavio je u sklopu naše riječke bratovštine koja će posebno pamtiti s koliko žara i ponosa je dirigirao Himnu Sv. Tripuna ili svojim dolaskom na Proslave samo davao snažnu podršku održavanju vjere i tradicije Bokelja posebno prilikom postavljanju Kola sv. Tripuna ispred Vele crikve kod Kosog tornja. U sjećanje posebno nosimo dirigiranje Župnim zborom Assunta pri.imom Proslave svetog Tripuna 2018.g. kad je ponosno, ali nenametljivo podjelio sa našoj zajednicom koliko je vezan i koliko mu znači biti taj dana s nama govoreći kako je Himnu Svetog Tripuna skladao upravo njegov tata Antun Homen.

Adio maestro Miro i Hvala!

Miroslav Homen
rođen je u Dubrovniku 1940. godine, a Muzičku akademiju je završio u Sarajevu 1966. Iste godine je postao dirigent sarajevske Opere i Baleta. Također je bio redovni dirigent Sarajevske filharmonije i Orkestra RTV Sarajevo, a od 1988. do 1990. godine je bio ravnatelj sarajevske Opere i Sarajevske filharmonije. Tijekom ratne 1992. godine, odlazi u Rijeku, te dirigira riječkom filfarmonijom u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zaca, gdje je ostao do umirovljenja.
Svakako je potrbno napomenuti da nakon završetka rata u BiH, maestor Homen 1998. postavlja prvu poratnu opernu premijeru u Sarajevu, Puccinijevu Toscu, potom 1999. i Verdijeva Trubadura, a 2000. praizvedbu prve bosanske opere Hasanaginica Asima Horozića. Miro Homen dirigirao je na otvaranju Don Brankovnih dana 2016.g.