Organizacije Bokelja u Hrvatskoj
Bokelji su danas u Hrvatskoj organizirani kroz Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 koji su kao samostalne udruge (dalje: Odredi) organizirani i djeluju u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Puli i Dubrovniku.
Današnji Odredi u Hrvatskoj imaju oko 800 aktivnih članova.
Povjesno gledano, prvi organizacijski oblici se javljaju u Zagrebu još oko 1920.godine, da bi kasnije Bokeljska mornarica bila organizirana u Zagrebu 1954.g., u Rijeci 1962.g., dok je to bilo nešto kasnije u drugim središtima današnjeg obitavanja Bokelja u Hrvatskoj.
Zanimljivost je i u tome da su Bokelji sa stalnim prebivanjem u RH, ali kroz sve vrijeme gledaju prema svojoj Boki pa su eminentni članovi naše zajednice iz Hrvatske u više navrata vodili i Bokeljsku mornaricu u Kotoru na način da su bili imenovani činom admirala. Tako je admiralom Bokeljske mornarice imenovan prof. dr. sc. Karla Radoničić (1928.), osnivač Interne klinike u Zagrebu, sa stalnim prebivalištem i radom u u Zagrebu. Kasnije je ,također, naša zajednica dala admirala i to prof. dr. sc. Vladislava Brajkovića (admiral od 1965.-1989.), koji je bio profesorom na Pravnom faktultetu u Zagrebu i akademik HAZU-a. Počasnim admiralom imenovan je 1991.g. kap. Antun Simović.
Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 njeguju tradiciju Bokelja u Hrvatskoj, posebno kroz aktivnosti Odreda koji formiraju pripadnici odjeveni u tradicionalnu nošnju, a okupljaju se svake godine najmanje jedanput i to za proslavu Svetog Tripuna koji je zaštitnik Kotorske biskupije, ali i svih Bokelja. Osim toga, okupljanje Bokelja se odvija na tradicionalnim balovima koji nose naziv Bokeljska noć kada Odredi u znak završetka i okončanja Tripundanskih svečanosti otplešu Kolo svetog Tripuna u nekoliko slika (figura).
No, naše zajednice u Hrvatskoj, prepoznate su i po svojim istaknutim članovima koji su su aktivni pripadnici društvenih kretanja i u Republici Hrvatskoj. Tako su redoviti članovi HAZU-a i trojica pripadnika naše zajednice koji su dobitnici Nagrade grada Rijeke za životno djelo.
Podršku radu našim zajednicama iskazivali su i svi dosadašnji predsjednici Republike Hrvatske, ali i drugi predstavnici lokalnih samouprava, a naši su odredi sudjelovali i na mnogim proslavama državnih blagdana.
Proslava Svetog Tripuna
U Hrvatskoj, Bokelji slave Svetoga Tripuna od početka 20.st.
Sveti Tripun se slavi 3. veljače, a proslava se uobičava na način da se za taj dan služi sveta Misa u nekoj od crkava u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Dubrovniku, a nakon svete mise, u prostoru ispred crkve, bala (pleše) se Kolo Svetom Tripunu, kao dio proslave štovanja kulta Svetog Tripuna. Dakle, sv. Tripun se slavi u svim središtima Bokelja u Hrvatskoj. Toga dana, okupljaju se brojni Bokelji kako bi sudjelovali u proslavi koju donose iz svojeg kraja i koja se ponavlja i prenosi s generacije na generaciju, među Bokeljima u Hrvatskoj.
Kolo svetog Tripuna se bala na melodiju, za limenu glazbu (puhače), nepoznatoga autora.
Upravo je Kolo svetog Tripuna (ili Kolo Bokeljske mornarice) koje balaju članovi Odreda Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarice 809 samo na blagdan svetog Tripuna i u rijetkim prilikama proslave državnih blagdana, jezgra je oko koje se okuplja zajednica Bokelja, mjesto okupljanja, njihovoga identiteta i prepoznatljivosti.
Bokelji, u broju koji smo uvodno iznijeli, trajno su nastanjeni u Hrvatskoj. Trenutačno, u Hrvatskoj živi V-VI generacija koji svoju tradiciju svo vrijeme baštine, upravo, na teritoriju Republike Hrvatske kroz djelatnost Odreda.
Mali admiral (značaj i uloga)
Jedan od načina prenošenja tradicije na nove generacije jest uključivanje Maloga admirala u aktivnost Odreda. Riječ je o dječaku od 7-10 godina koji u sklopu proslave Svetog Tripuna prije svete mise izgovara lode (zahvale) Svetome Tripunu. Mali admiral je odjeven u uniformu Bokeljske mornarice i izgovara lode koje su izuzetno zahtjevan i poduži tekst s puno arhaičnih izraza. Ponavljamo, da se ova tradicija štuje u svim središtima Hrvatske i svi Odredi imaju svog Maloga admirala. Mali admiral ima značaj prenošenja tradicije na nove generacije, uključivanje novih mladih Bokelja, a s druge strane, predstavlja čast iskazanu malome dječaku koji je izabran sudjelovati i biti dijelom tradicije.
Tripundanske svečanosti i kolo svetog Tripuna uvrštene su na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske
Rješenjem iz srpnja ove godine Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, uvrstila je Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna na listu nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Time je nakon detaljne obrade usvojen prijedlog i Tripundanske svečanosti i kolo svetog Tripuna su uvršteni na listu nematerijalne baštine kao kulturno dobro čiji su nositelji Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka, Zagreb, Split, Pula i Dubrovnik. Godišnje zanavljanje svečanosti i proslave našeg patrona Svetog Tripuna, uporno i dosljedno očuvanje ove tradicije naših djedova i pradjedova, koje smo ponijeli sa sobom iz Boke kotorske, prepoznato je kao tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj. Kolo svetog Tripuna koje balaju odredi hrvatskih bratovština Bokesljke mornarice 809 predstavlja središnji dio okupljanja i prepoznatljivosti Bokelja u Hrvatskoj, a godišnje Tripundanske svečanosti upriličuju se radi okupljanja Bokelja, predstavljanja i očuvanja tradicijski vrijednosti običaja. Štovanje sv. Tripuna koje su u Hrvatskoj prenijeli bokeljski Hrvati traje već gotovo jedno stoljeće, a organizirano okupljanje Bokelja započima u Zagrebu još 1924.g. a kasnije preko organizrianja podružnica Bokeljske mornarice i to prvo u Zagrebu 1954, pa u Rijeci 1962.g, u Splitu nešto kasnije, dok u Puli i Dubrovniku posljednjih 30 godina. Prepoznavanje ovih tradicijski obilježja koje baštine Bokelji u Hrvatskoj kao dio njihovog identiteta koji su očuvali unatoč godina provedenim izvan svojeg kraja velika je potvrda radu hrvatskih bratovština Bokeljske mornarice, jamac održivosti bokelja u Hrvatskoj, ali iskazana briga Republike Hrvatske prema ovog kulturnom dobru i dobro uporište prenošenja tradicije novim generacijama.
Kolo Svetog Tripuna
Često se u uporabi za Kolo Svetog Tripuna koristi naziv Kolo Bokeljske mornarice, sve iz razloga što Kolo izvode samo odredi Bokeljske mornarice. No, imajući u vidu povijesni nastanak samoga Kola koje se, po predaji prvi put plesalo prilikom dolaska relikvija svetog Tripuna u Kotor 809.g. i u čast zaštitnika, ali i uz činjenicu da se uvijek izvodilo u sklopu proslave Svetog Tripuna, držimo da je jedino ispravno koristiti naziv Kolo Svetog Tripuna.
Kolo plešu pripadnici Bokeljske mornarice u tradicionalnim uniformama mornara i časnika. Kolo plešu, dakle, samo muškarci. Ranije se plesalo samo uz proslavu zaštitnika Bokelja,
Kolo se izvodi na način da se stvara dvanaest slika (figura) koje u svojim zapletima imaju duboku simboliku koja je odraz tradicionalnoga bavljenja pomorstvom, no, ima često i simboliku pomoračkih oruđa (verige, sidro) .Oruđe je povezano sa svakodnevicom Bokelja o čijoj pomoračkoj tradiciji smo uvodno i izložili. Kolo odiše i elementima duhovnosti, što se posebno zamjećuje kroz pokrete, odnosno, povlačenja ispod ruku sudionika u Kolu, potom sagibanje plesača, ali i međusobnom povezanošću rubcima, kao dio međusobne povezanosti i solidarnosti. O ovim simbolima Kola više će biti riječi kod samih slika Kola.
Kolo izvode pripadnici Odreda dostojanstvenim, decentnim pokretima, smireno, ozbiljno. Pokreti, poze i držanje estetski su dotjerani. Melodija Kola daje osjećaj veselosti sa smirenošću, kako je to primjetio i biskup Butorac.
Kolo predvodi kolovođa koji mora pokazivati osobitu smirenost, spretnost i duhovnost. Korak je lagan i na tlo se nogom ne stupa prstima, već vodoravno. Kolovođa daje smjer i oblik, sastavlja i rastavlja slike Kola. U Kolu je bitna i posljednja osoba koja, također, usmjerava Kolo, njegovo spajanje i razdvajanje, što se osobito vidi kod Slike – Velikoga Kola, Dva Kola i Kolo u kolo. Osim njega, bitna je sredina Kola koja mu daje stabilnost i ravnotežu. Kolovođa i posljednji u kolu imaju časničke uniforme koje se od ostalih uniformi razlikuju po koretu (kaputu).
Oblici (figure)
U nastavku iznosimo nazive i način na koji se Kolo plaše po pojedinim slikama (koristi se izraz slike jer smatramo da je isti primjereniji od izraza figura).
I. slika -VRTLOG
Plesači se kreću u krug, glava je okrenuta udesno. Desnom rukom se drže za pas i u njoj imaju rubac (maramicu) kojom su povezani s plesačem iza sebe. Lijeva ruka je ispružena prema naprijed, zatežući kraj rubca (maramice) plesača ispred. Ruke plesača su u ravnini. U Kolu su rupci zategnuti i trebaju biti u istoj razini zbog skladnosti i estetskoga pogleda na Kolo. Kolo se kreće u desno u smjeru kazaljke na satu. Poslije kraćega plesa, kolovođa se okreće prema igraču i prekida lanac Kola, podvlačeći se ispod njihovih ruku. Kako je Kolo više puta kružno do prekidanja i podvlačenja će doći više puta, točnije, dva puta, tako da se lanac Kola prekida prvo kod šestorice, a potom kod devetorice plesača, ukoliko se Kolo bala u dvanaest plesača stvarajući time veome živopisne slike. Ova figura se naziva VRTLOG.
II. slika – VRTLOG
Riječ je o slici koja se kako i samo ime kaže stvara i ima iste odlike kao i I. slika samo su kretanja u suprotnom smjeru.
III. slika- NEPRAVA VERIGA
Veriga je lanac, pa kako je i uvodno rečeno predstavlja jedan od oblika simoblike pomorske tradicije.
Kolo se odvija u pravcu suprotno od kazaljke na satu i čim se Kolo formira u pravcu prema kolovođi, kolovođa se podvlači ispod vijenca ruku, polazeći ispod ruku svakog od plesača.
IV. slika-PRAVA VERIGA
Ova slika se često naziva i Špalir, a formira se na način da se Kolo posloži u vrstu, bala u taktu glazbe, a potom na prethodni znak kolovođe,svaki drugi plesač izađe korak iz vrste i i na taj način dolazi do formiranja dvaju redova između kojih je “tunel”. Nakon što su plesači iskoraknuli, Kolo se pomiče prema kolovođi kako bi se stvorila skladna figura. Kolovođa potom povede Kolo kroz stvoreni tunel prema začelju Kola.
V. slika – SIDRO
Riječ je o zahtjevnijoj slici Kola koja se rijetko izvodi, za istu je potrebno dvadeset i šest sudionika Kola.
VI. slika – VELIKO KOLO
Kolo se kreće u smjeru kazaljke na satu, potom se začelje Kola, posljednji u Kolu, zadržava Kolo na način da im se kolovođa približi pa se i dalje držeći korak i u skladnim kretnjama, spoje krajevi Kola i formira se veliko Kolo u kojem se nastave kretnje oko približno dva kruga.
VII. slika -DVA KOLA
Iz prethodno označe slike, nastavlja se Kolo na način da dolazi do razdvajanja lanca Kola formirajući dva kola s isti brojem plesača i to na način da kolovođa preuzima rubac šestoga plesača , a posljednji preuzima rubac sedmoga plesača (primjerice kada ima dvanaest plesača) , spajaju se približavanjem jednih drugima. Kada se Kolo spoji, prekida se na dosadašanjem mjestu i na opisanim mjestima formira se novo Kolo.Krajnji je cilj spajanja i prekidanja lanca ritmičnost, bez vizualne primjećenosti prekida i spajanja, davanjem i primanjem rupca.
VIII. slika – KOLO U KOLU
Formira se od dvaju koncentričnih krugova, nejednake veličine . Ona se jedno vrijeme kreću u jednom, a potom u drugom smjeru. Spajanje i razdavajanje događa se na način kako je to opisano i kod prethodno opisane slike.
IX. slika -OSMICA
Riječ je figuri koju Kolo stvara na način da se Kolo posloži na način da svi plesači stoje u pravcu kolovođe koji potom presjeca Kolo između trećega i četvrtoga plesača, nastavljajući se kretati na način kada Kolo presjeca između dvaju posljednjih plesača stvarajući živopisni oblike osmice.
X. slika-UŠPUG (u puž)
I ova slika nosi, naravno, naziv oblika koje Kolo stvara jer formirana slika podsjeća na puževu kućicu. Figura se formira na način da se Kolo kreće u krug tako da se kolovođa približava obodu kruga koji formira Kolo do krajnjih granica i time se formira Kolo u trima povezanim krugovima i kroz tunele ruku triju redova Kola, kolovođa izlazi iz Kola.
XI.islika – UŠPUG U SUPROTNOM SMJERU
Slika se formira,baš kao i prethodno opisana, ali u Kolu se ne vrši presjecanje, već se Kolo vraća u suprotnom smjeru, prolazeći i vraćajući se u suprotnom smjeru na način kao da se “odmotava” .
XII. slika-UŠPUG OKO VELIKODOSTOJNIKA ili ČASNIKA
Riječ je o završnom dijelu Kola, a slika se stvara na način da se Kolo formira u krug oko časnika, velikodostojnika . Tada se u sredini Kola nalaze zastava Svetog Tripuna i državna zastava. Približavajući se završetku, Kolo se počinje ubrzavati, baš kao i glazba koja ima znatno brži ritam.