Tradicija kićenja Mađa u Perastu održana i ove godine

izvor:boka news

Stari običaj Peraštana je Mađ koji se slavi rano ujutro svakog 1. maja. Mještani kite stablo mladog hrasta kao znak veselja radi početka najlijepšeg proljetnog mjeseca, a znači i nadu u bolje sutra.

Nakon podizanja stabla mještani i gosti obilazi grad uz zvuke tamburica i pjesmu te svi zajedno odlaze u restoran na bijelu kafu sa suvim kolačima – koromanima.

Nekada se Mađ kitio duž cijelog Mediterana, međutim danas se kiti samo u Perastu, zahvaljujući Društvu prijatelja grada Perasta koje je zadnjih dvadesetak godina ponovo je oživilo ovu manifestaciju.

 

Iz Arhive

Prvog maja kroz Boku na pontama mandraća postavili bi se velike grane okićene sa komadićima robe raznih boja, a u 5 sati ujutro glazba bi svirala-okolo grada. To je bio običaj jer je to bio početak dobrog doba.“

  1. Fiorelli /Arh. Brajk.V (Kotor),37.

Malo je dokumentacije koja obrađuje ovaj običaj. Jedan od rijetkih je dokument kojim se opat – nadžupnik don Ante Rosa ispred Opštinskog-nadžupnog ureda u Perastu obraća Kraljevskom srezkom načelstvu u Kotoru 27. aprila 1930. u kome se kaže –

” Slavnom,

Kr. Srezkom Načelstvu u Kotoru

Prastari je običaj u Perastu, da omladina svake godine na 1. maja proslavi početak mjeseca Bl.Gospi posvećena.

Toga dana nakiti se pred crkvom hrastova grana uz pucnjavu iz pušaka, iza toga omladina sluša sv. misu, iza koje imaju zajednički zajutrak, na koji može, da pristupi svaki gradjanin.

Proslava svršava pjevanjem uobičajnih narodnih pjesama. Mlijeko za zajutrak u dužnosti su da nose svih mješćani, koji imaju stoke. Pišući došao je do znanja, da je ove godine zabranjena svaka radnička proslava 1.maja.

Pošto gore spomenuta omladinska proslava nema nikakove veze ni odnosa sa nikakovom radničkom proslavom dana l.maja koja u obće u Perastu nije bila nit je u običaju te radnici kao takovi ne učestvuju, molim se taj Slav. Kr. Naslov, da bi i ove godine mogla ne smetano obaviti rečena omladinska proslava da se ne prekine starodrevni narodni običaj.

O riješenju moli se da bi taj Kr. Naslov obavijestio mjestnu žandarmerijsku postaju.

Opat – Nadžupnik Don Ante Rosa

Među rijetkim dokumentima je zapis – Opširno i važno o “Magju” S. Vulović, Tko su bili starosjedioci Boke kotorske. /25/

Perast – Mađ 2018.

“Općinsko vijeće grada Perasta biralo je pred mjesecom, april, barjaktara i časnike peraške mornarice.

Običaj je bio da se na 1 svibnja podigne na obali stablo kojeg se kitilo sa kolačima (dvopek), sa punjenim flašama vina ili mlijeka, a na stablu bi se vješale kao zastave, papirići isječci raznih boja.

Brigu oko donosa stabla briesa vodio je vojvoda i časnik peraske mornarice, a općina je davala stablo i sve potrebito. Rano Jutrom okupila bi se omladina i svej pripremila, zatim bi peraški tamburaši obišli grad, svirajući i pjevajući, pucajući iz poznatih štuceva.

Slijedila je zatim služba Božja, kojoj su svi prisustvovali sa gradonačelnikom nakon koje su svi čašćeni od općine sa bijelom kafom u gradskoj kafani. Potom bi to potrajalo neko vrijeme veselja i pjevanja, pa bi se svi razišli svojim kućama.

Na dan 14 maja skidao se tzv. magj kojeg je odnosio poslužnik općine, jer je to bilo njegovo uobičajeno pravo.”

autor: Miro Marušić

Svečana akademija u povodu bl. Ozane dana 29.04.2022. godine u 19.00 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Puli, Kandlerova ul.br 39

Hrvatska bratovština Županije Istarske „Bokeljska mornarica 809“ Pula organizira povodom blagdana Ozane Kotorske svečanu akademiju Hrvati Boke u Istri blaženoj Ozani u čast.

Blažena Ozana kotorska dominikanka - YouTube

Akademija će se održati u petak, 29.04.2022. godine u 19.00 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Puli, Kandlerova ul.br 39.

Tim povodom održat će se promocija knjige Bokeljski zagovori, autorice Vande Babić Galić. Također će biti prikazan dokumentarni film o blaženoj Ozani autora Boža Vodopije.

Na akademiji sudjeluju:

 Božo Vodopija novinar HRT-a

Prof. dr. sc. Vanda Babić Galić i

Prof. dr. sc. Gordan Radman Grlić, Mvep-a RH

Hrvatska bratovština županije istarske „Bokeljska mornarica 809“ Pula od 1996.godine djeluje na ovim prostorima kao udruga koja okuplja Bokelje i prijatelje Boke na području Istarske županije.

Osnovna je zadaća naše udruge njegovati i čuvati povijesnu, kulturnu i duhovnu tradiciju zavičaja Boke kotorske 

Bokobran o dvjema aktualnim likovnim temama | Radio DUX

   povezujući slične povijesne i kulturne prostore kao što su Boka i Istra.

   Ovim putem prenosim poziv svečajnoj akademiji.

Bl Ozana 27.04.

Bl. Ozana kotorska slavi se 27.04.

Prva hrvatska blaženica, bl. Ozana Kotorska, rođena je kao Katarina Kosić, 25. studenog 1493. godine u selu Relezi u današnjoj Crnoj Gori. Rođena u siromašnoj obitelji, djetinjstvo je provela kao pastirica čuvajući svoje malo stado ovaca.

Dok je čuvala svojih nekoliko ovčica, imala je viđenje djeteta Isusa, a potom i Raspetoga. Majka joj je pričala o dvije slike Isusa u Kotoru koje je Katarina žarko željela vidjeti: slika djeteta Isusa i raspetog Krista. Nakon očeve smrti, kad je imala 14 godina, majka ju je odvela u Kotor gdje je primila sakramente prve svete ispovijedi i pričesti.

U Kotoru je služila u kući obitelji Buća. Često je pomagala siromašnima i znala je ostatke sa stola staviti u pregaču i gladnima nositi kruh. Tako ju je jednom prilikom zatekla vlasnica kuće i priupitala ju što to nosi u pregači, jer je htjela čuti što će Ozana reći, znajući da hrani siromahe. Ozana nije htjela otkriti što nosi i od straha je rekla: ‘nosim ruže!’ Kad je gazdarica zatražila da Ozana otvori pregaču – u njoj je bila hrpa ruža!

Na obredu Velikog petka, u katedrali sv. Tripuna, Ozana je odlučila potpuno se posvetiti razmatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima. Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu Sv. Bartola, a onda je 1515. godine postala dominikanska trećoredica: položila je redovničke zavjete i uzela ime Ozana, u čast bl. Ozane iz Mantove. Oko nje su se počele skupljati djevojke, koje su kao dominikanske trećoredice počele živjeti zajedničkim životom u samostanu sv. Pavla.

Zbog potresa se, nakon šest godina, preselila uz crkvu Sv. Pavla. Tu je u maloj sobici provela 44 godine kao ‘zazidana djevica’ živeći pokorničkim načinom života.

U svojoj sobici stalno je živjela u Božjoj prisutnosti. U svojim se molitvama utjecala Blaženoj Djevici Mariji i posebno je štovala Kristovu muku i o njoj uvijek razmišljala. Stalno se žrtvovala za duše u čistilištu. Sv. Pričest primala je triput tjedno, što je za ono doba bilo jako često. Dane je provodila posteći i spavajući na ljestvama sa pet prečki u spomen na pet rana Isusovih.

Mali prozorčić u sobici bila je njezina poveznica sa svijetom. I pučani i plemići, gradski oci i biskupi dolazili su joj po savjete. Posebno se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Zato su je nazivali “anđelom mira”.

Za vrijeme tursko-mletačkog rata u 16. stoljeću, turski admiral i gusar Hajrudin Barbarosa, doplovio je sa 70 galija i 30.000 vojnika pred Kotor. Opsada je trajala od 11. do 16. kolovoza 1539. U obrani je sudjelovao i kotorski biskup Luka Bisanti te blažena Ozana, koja je uvjeravala građane u sigurnost pobjede i poticala ih na molitvu i obranu grada. Hajrudin Barbarosa je peti dan odustao i povukao se s vojskom iz kotorskog zaljeva.

Kad je osjetila da se približava kraj njezina života, primila je svete sakramente od svog ispovjednika, dominikanca fra Tome Basca. Na Veliki Petak, dok je slušala Kristovu Muku, izdahnula je u trenutku Njegovih riječi izgovorenih s križa: ‘žedan sam’. Ozana se mistično sjedinila s Kristom, nakon 52 godine pokorničkog života. Umrla je 1565. kad je imala 72 godine.

Veličanstveni sprovod vodio je kotorski biskup Luka Bisanti. Njeno tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama i položeno u crkvu sv. Pavla, a danas se štuje u crkvi sv. Marije u Kotoru.

Hrvatski kipar Antun Augustinčić napravio je sarkofag, u kojem se od 1963. njeno tijelo nalazi. Nakon njezine smrti, štovanje se proširilo po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a širili su ga dominikanci. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 21. prosinca 1927.

Zaštitnica je Kotora i Kotorske biskupije. Mnogi su dolazili Ozani na razgovor i po savjet, pa je mnogi već sada smatraju ekumenskom sveticom, a jednako ju štuju i pravoslavci i katolici.