IN MEMORIAM prof. Ljubica Štambuk (1946-2020)

IN MEMORIAM

prof. Ljubica Štambuk (1946-2020)

suradnik i član

Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka

član Zajednice bokeljskih Hrvata Zagreb

 

 

Ljubica Šambuk je rođena je 25.04.1946. u Perastu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Rijeci, diplomirala je 1969.g. na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, studij matematike i fizike. godine. Čitav radni vijek, koji je trajao 42 godine, Ljubica je radila u nastavi, najprije kao profesor matematike i fizike na Tehničkom školskom centru u Rijeci, potom kao asistent, pa predavač i viši predavač matematičkih kolegija na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, te kao viši predavač matematičkih i statističkih kolegija na Veleučilištu u Rijeci. prof. Ljubica Štambuk objavila je više knjiga sa područja matematike i statistike i to: kao autor (6 knjiga), koautor (3 knjige), te nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Bila je suradnica na više znanstvenih projekata. Ljubica je živjela u zajednici braka sa Slavkom Štambuk u kojem imaju četvoro djece.

Ljubica Štambuk je bila aktivni član Društva prijatelja glagoljice, Zajednice bokeljskih Hrvata i Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka. U svim navedenim organizacijama Ljubica je svojim aktivnim pristupom i predanim radom ostavila neizbrisivi trag.

Novosti br 14 - prosinac 2016.indd

Posljednji pozdrav draga Ljubice!

Ljubav prema Boki kotorskoj, prema svojem rodnom kraju i narodu, bila je znak prepoznavanja i uspostavljanja prijateljstava. Ljubica Štambuk u nastupu je bila tiha, nenametljiva, u stavovima je odlučna i nepokolebljiva. Ljubica se dičila se svojim porijekom, pripadnošću bokeljskim Hrvatima. Žar kojim je pristupala bokeljskim temama pljenila je i privlačila. Izlaganja kojim je svake godine iznova izazivala radost kod pripadnika naše bokeljske zajednice, bila su uvijek dobro pripremljena, postavke su bile matematički točne, iznesene tvrdnje otvarale su novi pogled, pretpostavke su bile neoborive. Ljubica Štambuk je svojim radom postavljala visoko i teško dosezljive standarde, svojim žarom je osvjetljavale puteve naše zajednice. Temama poput: “Tragova glagoljice u Boki kotorskoj”, “Otočić Gospe od Škrpjela – od hridi do svetišta”, “Spomen na don Graciju Brajkovića, zaslužnog bokeljskog svećenika i znanstavenika”, “Nadbiskup Andrija Zmajević u djelima don Gracije Brajkovića”, Ljubica Štambuk se uvrstila među one odabrane zaljubljenike Boke kotorske koji su uzvratiti ljubav svojom kraju. Bila je tiha i nenametljiva i u tom radu i djelovanju, baš kao što je i živjlenju. Na danima Bokelja u Rijeci održanim ove godine u veljači Ljubica Štambuk je održala predavanje na temu “Otočić Gospe od Škrpjela – od hridi do svetišta”. Već vidno uzdrmana bolešću, tiho glasa, iscrpljena, ali ponosna i ustrajna, gordo je stojala pred zajednicom i skicirala nastanak Gospe od Škrpjela (male Sikstinske kapele). Unatoč sve ni tada je žar nije napuštao. Nakon predavanja tiho mi je rekla kako za drugu godinu neću moći sama, rekla je pripremit ću izlaganje, ali zamolit ću te za asistiranje u izlaganju.

Ljubica Štambuk bila je moj dragi prijatelj. Spojila nas je emocija prema rodnoj grudi i prema pripadnosti zajednici. Prijateljstvo obvezuje, prijateljstvo je odanost, podrška, prijatelj je uvijek oslonac, prijatelj je uvijek tu za pomoć i savjet. Ljubica je bila iskonski prijatelj. Prijateljska podrška, jedno snažno “čestitam”, “bravo” snažna je veza prijateljstva koja ostaje i nakon svega. Na jednom skupu o Bokeljskoj mornarici koji je organizirana u Zagrebu od strane Hrvatske bratovšine Bokeljska mornarica 809 Rijeka podršku su svojim dolaskom dali Ljubica i Slavko, uvijek zajedno, nerazdvojni, kao jedno. Nisam očekivao njihov dolazak, sjećanje i osjećaj tog prijateljskog susreta te podrške ostali su snažni i sad dok pišem ove retke.

Molitve Ljubice su uslišene, otišla je s ovog Svijeta na dan kad se u rodnom joj Perastu, za kojim je silno žudila, već više stoljeća održava dan posvećen Blaženoj Djevici Mariji, otišla je na dan 22.07. kad se u Perastu održava tradicija Fašinade.

Ljubice hvala na predanom radu za ovu zajednicu,

hvala na prijateljstvu!

U ime Hrvatske bratovštine

Bokeljske mornarice 809

Tomislav Brguljan

Danas se održava Fašinada u Perastu

 

Tradicija Fašinade stoljetni je običaj kojim Peraštani obilježavaju kao izraz vjere prema Blaženoj Djevici Mariji. Spomen je to na događaj od 22.srpnja davne 1452. godine kada su braća Mortešić na hridi, škrpjelu ispred Perasta, pronašli ikonu Blažene Djevice Marije sa Kristom, koja se danas nalazi na oltaru Gospe od Škrpjela.

Peraštani su na toj hridi sagradili danas velebno zdanje otoka Gospe od Škrpjela. Nasipanjem kamenja i potapanjem brodove oko škrpjela bila je podloga za današnji otok.

Fašinada – tradicija duga 566 godina | Pomorac.net

Prva kapela Gospe od Škrpjela sagrađena je 1484. godine, dok današnji oblik dobija nakon velikog potresa 1667. godine

U spomen na ustrajnost u vjeri Peraštani i drugi Bokelji svake godine 22.srpnja u kolonu međusobno vezanih baraka napunjenih kamenjem plove od Perasta do Gospine od Škrpjela. Barke su okićene jablanovima, a u prvoj je peraški župnik. U barkama su samo muškarci, dok ih žene pozdravljaju sa obale. Tijekom procesije na moru, pjevaju se bugarštice.

Nakon što barke dođu do Školja, crkveno zvono oglašava svečani trenutak, nakon kojeg barke oko otoka sačine prsten simbolizirajući na taj način povezanost sa Nebeskom Majkom i kamenje se baca u more.

 

Proslava Svetog Vida u Rijeci

Danas 15.06.2020.g. je svečanom proslavom obilježen patron Grada Rijeke Sveti Vid ujedno i dan odreda Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka. Svečanost gradskog patrona je uveličala Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka postrojavanjem odreda i postavljanjem Kola Svetog Tripuna. Kolo je postavljeno s početkom u 18,30 sati na riječkom Korzu. Kolo je svirala  Gradska glazba Trsat.

Koncertom Gradske glazbe Trsat u 19,00 sati završeno je obilježavanje Sv. Vida u Rijeci.

Peraški boj 15. svibnja 1654.

Peraški boj bila je bitka između građana grada Perasta i osmanskih osvajača.

 

Danas 15. svibnja slavi se Peraški boj – zavjetni dan Peraštana zaštitnici Djevici Mariji. Živo je sjećanje ostalo kod Peraštana kad malobrojna vojska mještana Perasta obranila zagovorom svojoj Odvjetnici mjesto od višestruko snažnijeg turskog napada.

Peraštani su u to vrijeme živjeli na granici s Tircima koji su zauzeli Bokokotroski zaljev od Herceg Novog do Risna. Peraštani su živjeli u vremenima stalnih prijetnji od turskog upada, pljački, paleži. Pred sam napad Peraštani su bili dobro upoznati o kretanjima Turaka. Dan prije napada, 14. travnja 1654., braća Sladoje i Stjepan Stijepović, nastanjeni u Risnu, javili su svom bratu u Perast o planiranoj akcijiTuraka u zoru 15. svibnja. Općinski načelnik Krsto Vicković pažljivo je rasporedio malobrojne snage jer je tridesetak peraških brodova bilo izvan Perasta. Branitelji su bili raspoređeni u tvrđavi iznad grada i u devet peraških kula pa su štedeći streljivo i zalijetajući se izvan utvrđenja, uz pomoć hajduka i stotinjak vojnika iz Kotora, izazvali pravu paniku među turskim napadačima. I to je razlog da su, u inače bezizlaznoj situaciji, kada su Turci po mraku ušli u grad i popalili preko trideset kuća, Peraštani izveli nekoliko dobro planiranih protunapada. Turci su u svom napadu nanijeli mnogeštete pljačkanjem i spaljivanjem kuća po Perastu, upali su i na otočić Gospe od Škrpjela i opljačkali ga, kao i u Sv. Nikolu odakle su Peraštani uspjeli prenijeti sliku u Tvrđavu sv. Križa. Turci su, obezglavljeni gubitkom svoga vođe i nestašicom vode, doživjeli mnoge gubitke jer ih je mnogo izginulo.Pobjedu Peraštani pripisuju zaštiti Bl. Djevice Marije, svoje pokroviteljice i iz zahvalnosti općina Perast zavjetovala se da će svake godine na taj dan obaviti svečanu ophodnju sa slikom Bl. Djevice preko cijeloga grada, držalo i do danas.

Biskup Andrija Zmajević je dao uklesati na pročelje župne crkve Sv. Nikole, na hrvatskom jeziku, podsjetnik na Peraški boj.

Peraštane je neposredno nakon boja posjetio čestitiajući na pobjedi sam Petar Zrinski kad ih je i darivao svojim mačem koji se i danas čuva u Peraškom muzeju.