Proslava Sv. Nikole u Gradu Rijeci uz sudjelovanje Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka

 

         Procesija sv. Nikole Bokeljske mornarice

Sveti Nikola apostol, biskup, zaštitnik pomoraca, ribara i djece, obilježava se u organizaciji Apostolata mora Riječke nadbiskupije kroz više događa tijekom cijelog tjedna od Hodočašća brodovima iz Rijeke u Kraljevicu, preko Procesije Gradom Rijekom, polaganja vijenaca za preminule pomorce do Misnog slavlja na sam dan Sv. Nikole. U susret sv. Nikoli i ove godine po 27. put organizirana je 05.12. Procesija ulicama Grada Rijeke. Procesija se održava od Luke Rijeka od Crkve Gospe Lurdske gdje je održano i Misno slavlje koje je ove godine predvodio dugogodišnji pomorski kapelan vl. Zlatko Šarčević. U Procesiji je bio postrojen odred Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka koji na taj način odžava tradiciju i spomen na bratovštinu pomoraca.

Hrvatska bratovština Bokeljske mornarica 809 Rijeka tradicionalno sudjeluje u proslavi Svetog Nikole biskupa, kao bratovština pomoraca, prisjećajući se slavnih pomorskih dana bratovštine kotorskih pomoraca koja je tada i nosila ime Bratovština Sv.  Nikole.  Naime, Bokeljska mornarica 809 upravo je izvorno i nastala kao organizacija pomoraca koji su pronijeli slavu i glas pomorstva Boke.

Najstariji sačuvani Statut ove 12. stoljeća stare institucije je upravo Statut iz 1463.godine kad je i nosila ime Bratovština Svetog Nikole. Manuskript Statuta Bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru iz 1463.godine ima 72 pergamenta uveza lista. Zanimljivost je da se na prvom listu nalazi oslikani lik Svetog Nikole rad Lovre Marinova Dobrićevića, što ovom Statutu daje posebnu umjetničku vrijednost. Dakle, osim što je najstariji Statut naše Bratovštine, koji daje izrazito vrijedan pregled organizacije, ali i funkcije i ciljeva organizacije, isti ima i značajnu umjetničku vrijednost budući je obilježen radom kotorskog majstora Lovre Marinova Dobrićevića.

Statutom je određeno i da Bratovština ima svečanosti upravo na dan Svetog Nikole, kada se održavaju dvije pjevane večernje i mise s đakonom i pođakonom. Svečanost je tada Bratovština organizirala u crkvi Svetog Nikole u Kotoru koju crkvu je Bratovštini darovala obitelj Buća 1453.g (crkva se nalazila između palače Bizanti i Pima.) U crkvi se i održavala spomenuta svečanost Svetog Nikole. Statutom iz 1463.godine je uređeno da u crkvi obrede vrše četiri kapelana koje je dužna plaćala Bratovština.

Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 koristi ovu priliku za pozdrav svim bokeljskim pomorcima i nazdravlje Sveti Nikola svim članovima, osobito pomorcima i djeci.

 

Sjećanje na kotorskog biskupa mons. Pava Butorca

Autor: Vinicije Lupis

 

 

Život i djelo mons. Pava Butorca

 

Slikovni rezultat za pavo butorac

Kotorski i dubrovački biskup mons. Pavo dr. Butorac

mons. Pavo Butorac (Perast, 26. ožujka 1888. – Dubrovnik, 22. studenoga 1966.), kotorski i dubrovački biskupa svojim svestranim zalaganjem ostavio veliku ostavštinu bokeljskom rodu. Taj tihi Bokelj poslije kotorske gimnazije i studija teologije u Zadru 1910. postaje dobrotskim župnikom, katehetom u gimnaziji, profesorom u kotorskoj nautici, djevojačkoj i trgovačkoj školi sve do 1938. godine. Uz pedagoški rad u Zadru i Splitu, upravljanje kotorskim sjemeništem, 1938. postaje kotorskim biskupom, a od 1940. i apostolskim administratorom u Dubrovniku. Biskup Butorac u teškim i olovnim vremenima, trpeći poniženja različitih vrsta, 1950. postaje dubrovačkim biskupom, sve do svoje smrti 1966. godine. Posljednju misu služio je na blagdan Gospe od Zdravlja, 21. studenoga, samo jedan dan prije smrti.

 

(više…)

Proslava Malog Sv. Tripuna 09.11.

Uz Spomendan Mali Tripundan

Napisao Domagoj Vidović/ HRVATSKI JEZIK 2018

Ako ste poput mene voljeli stariju hrvatsku književnost, onda ste jamačno barem u obliku podatka zapamtili prepucavanja između stanovnika dvaju južnojadranskih susjednih gradova – Dubrovnika i Kotora. Iako nam je iz književnih djela poznatiji dubrovački dio priče po kojemu su, dakako, pobjednici uvijek Dubrovčani, u jednome Kotorani neprijeporno pobjeđuju. Naime, obilježavanje je blagdana svetoga Tripuna 163 godine starije od proslave svetoga Vlahe (dubrovački Vlaha), a kako su izvorni Bokelji danas u velikoj mjeri raseljeni, prigoda im je to da se nakratko vrate u zavičaj, zavire u vrtove starih kuća te obiđu mjesta svojega djetinjstva i provjere je li ondje more još više plavo, jesu li brda još moćnija i veća, a galebovi bjeliji.

O životu svetoga Tripuna

Predaja kaže da Kotorani svetoga Tripuna slave kad i Dubrovčani svojega zaštitnika samo da im ne bi morali ići u goste. O životu se svetoga Tripuna (232. – 250.) ne zna previše. Rođen je u Kampasadi u maloazijskoj pokrajini Frigiji. Rano je ostao bez oca, pa ga je odgajala mati Eukarija. Među istočnim je kršćanima očuvana predaja kako su kćer rimskoga cara Gordijana III. obuzeli zli duhovi te su liječnici utvrdili kako je može izliječiti samo mladić imenom Tripun. Nakon dugotrajne potrage navodno su pronašli dječaka koji je čuvao guske. Doveli su ga u Rim, a on je na opće čuđenje uspio izliječiti carevu kćer. Oduševljeni ga je car nagradio velikim bogatstvom, koje je Tripun razdijelio siromašnima te se vratio u rodno mjesto u kojemu je liječio ljude i životinje te istjerivao demone. Kao sedamnaestogodišnjaka ga je, tijekom Decijevih progona kršćana, uhitio upravitelj Niceje Akvilin. Nakon što se odbio odreći kršćanstva, Tripun je mučen tri dana (po jednoj od predaja sa svetim Respicijem) te mu je odrubljena glava. Tijekom mučenja navodno mu je anđeo donio krunu od dragoga kamenja okićenu cvijećem.

Širenje štovanja svetoga Tripuna

Štovanje se svetoga Tripuna iz Frigije u 6. stoljeću prenijelo u Carigrad, u koji su prenesene i njegove moći. U 10. se stoljeću proširilo na Rim, južnu Italiju i Siciliju. Ondje je sveti Tripun zaštitnikom sokolara i vrtlara (navodno je cjelokupnu pokrajinu Pulju oslobodio skakavaca, gusjenica i drugih nametnika), a utjecalo mu se i tijekom epidemija kuge. Štovanje se svetoga Tripuna na kršćanskome zapadu očuvalo samo među Talijanima i Hrvatima, a na kršćanskome je istoku spomenuti svetac mnogo omiljeniji. Sveti je Tripun, primjerice, suzaštitnikom Moskve. Čak je i u književnim djelima zabilježena predaja kako je taj svetac pomogao sokolaru Ivana Groznoga da pronađe careva omiljenoga sokola i tako mu spasio život. Bugari, Makedonci i Srbi u istočnoj Srbiji svetoga Tripuna (kojega Makedonci i Srbi zovu Trifunom, a Bugari Trifonom) slave kao zaštitnika vinogradara i vinara, za Tripundan obrezuju lozu, održavaju blagoslov polja te drže da se nakon Tripunova spomen-dana snijeg počinje topiti. U kršćanskoj se ikonografiji Tripuna obično u katolika i dijela pravoslavaca prikazuje s kamenom i palmom (kao u Kotoru), a u većini pravoslavanih crkava kao mladoga vojnika s kopljem (vjerojatno zbog miješanja sa svetim Respicijem, koji je bio vojnik).

Kotorska proslava

U Kotoru, pak, sveti Tripun ima čak tri spomendana: 10. studenoga slavi se Mali Tripundan, 13. siječnja Prijenos svetih moći (Karike), a glavno se svetkovanje održava 3. veljače (za što postoji i posebno odobrenje pape Klementa VIII. iz 1594. jer je razdoblje nakon Tridentskoga sabora 1545. – 1569. bilo iznimno osjetljivo te je zbog promjena u kalendaru bilo i prelazaka katolika na pravoslavlje). Navodno je moći svetoga Tripuna u Kotor donio Andrija Saracen (AndreaSaracenis), a prethodno je zaštitnikom Kotorske biskupije bio sveti Juraj. Na dijelu oltarske pregrade u prvotnoj crkvi svetoga Tripuna pronađen je natpis od 13. siječnja 809., koji potvrđuje da se sveti Tripun ove godine proslavio 1209. put. Na mjestu prvotne crkve svetoga Tripuna 1124. – 1166. podignuta je istoimena kotorska katedrala. Svetomu su Tripunu u Boki kotorskoj još posvećene crkve u Mrkovima na poluotoku Luštici (15. stoljeće) i u Morinju (16. stoljeće; prethodno je bila posvećena svetoj Barbari, o čemu svjedoči i ime obližnjega potoka Sutvara ʻsveta Varvaraʼ). Izvan Boke kotorske jedina se meni poznata katolička crkva na hrvatskome ozemlju posvećena svetomu Tripunu nalazi u Ogarićima u Rijeci dubrovačkoj, između Komolca i Rožata (izgrađena je 1272.). Sveti se Tripun osobito štuje i na neumskome području. Ondje je obiteljski zaštitnik roda Krmek te mu je posvećena kapelica na Drijenu.

Odrazi svetačkoga imena Tripun u Hrvatskoj i među Hrvatima općenito

Temeljni je lik svetačkoga imena Tripun na hrvatskome povijesnom području zabilježen veoma rano. Zabilježen je već od 11. stoljeća ne samo u Kotoru i Dubrovniku nego i u Splitu. Veoma su rano zabilježeni i likovi Tripče (već 1167. u Zadru, a od 1333. u Kotoru), Tripe (1270. u Kotoru, 1324. u Ulcinju, 1356. u Dubrovniku i 1369. u Baru), Tripko(Dubrovnik 1348., Kotor 1437.), Tripo (Kotor, 1313.), Tripac (Kotor, 1330.), Tripača (Kotor 1334.), Tripokan (Kotor 1334.) i Tripuša (Kotor 14. stoljeće). Hipokoristični lik Triša okamenjen je u istozvučnome prezimenu u Zatonu kod Dubrovnika. Da je svetačko ime Tripun prilagođeno hrvatskomu jeziku veoma rano, potvrđuje činjenica da je grčki glas f zamijenjen slavenskim glasom p jer u doba prilagodbe toga imena Hrvati (i Slaveni općenito) u svojemu glasovnom sustavu nisu imali glas f. Likovi se s glasom f među Hrvatima pojavljuju tek od 14. stoljeća, primjerice Trifon (1372. na Rabu), Trife (14. stoljeće u Bosni) i Trifun (koncem 16. stoljeća na Braču; nosio ga je dograditelj zvonika trogirske katedrale, Pučišćanin Trifun Bokanić). U srpskoj su antroponimiji osobna imena Tripun i Tripac zabilježena u 14. stoljeću na Kosovu, a glasovita srpska antroponomastičarka Milica Grković tvrdi da se „s obzirom na njegovu učestalost u primorskim gradovima, s pravom može reći da je u raško zaleđe došlo odatle.” Među Srbima su (uz učeno ime Trifun) mnogo češća osobna imena u kojima je f zamijenjeno s v (npr. Trivo, Trivundža, Trivun), poglavito među ličkim Srbima, ali i nešto rjeđe među Hrvatima (npr. u ličkome selu Bilaj). Osobno je ime Tripun do danas (iako ga nosi tek nekoliko osoba) u Hrvatskoj uščuvano samo u Hrvata, uglavnom podrijetlom iz Boke kotorske. Na koncu dometnimo da se osobno ime Tripun dovodi u svezu s grčkim imenom Trýphōn, koje se povezuje s grčkom riječju tryphé ʻplemenitostʼ.

Zaključak

Sveti se Tripun među katoličkim pukom Boke kotorske štuje od 809., a u povijesnim je vrelima osobno ime Tripun u Kotoru, Dubrovniku i Splitu potvrđeno već od XI. stoljeća. Tripun je temeljnim hrvatskim odrazom grčkoga imena Trýphōn. Nekoć je to osobno ime bilo znatno rasprostranjenije na području od Zadra do Ulcinja, a danas je svojstveno bokeljskim Hrvatima u zavičaju i iseljeništvu. Ujedno je snažnim znamenom hrvatske i katoličke baštine u današnjoj Crnoj Gori, ne samo u Boki kotorskoj, nego i u Paštrovićima (uostalom i turističko se odredište Sveti Stefan kod Budve nazivalo Sušćepanom, svetim Stjepanom, a Hrvatin Novaković nastanjivao je 1413. Budvu), Baru, selima između mora i Skadarskoga jezera te nekoć u Ulcinju. Svjesni starih tradicija i ljepote mora što diše i uzdiše ne dopustimo da nam nakon proslave svetoga Tripuna Boka kotorska ostane tek magla srebra u daljini.

Foto: arhiva članova ZBH

Untitled

FOTO: PROJEKT ‘PUTEVIMA BOKELJSKIH HRVATA’ ODUŠEVIO PREDSJEDNICU I MNOGE UZVANIKE U ZAGREBU Atrij muzeja Mimara bio je ispunjen do posljednjeg mjesta

AUTOR: 

      • Jutarnji.hr

OBJAVLJENO: 

  • 23.10.2019. u 18:08

Filip Popović

Prijateljstvo, razumijevanje i očuvanje kulturne baštine odlike su međunarodnog projekta Putevima bokeljskih Hrvata. Projekt se drugu godinu zaredom održava pod supokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Predsjednica je primila izaslanstvo projekta te dala veliku podršku istom kao i novoosnovanoj Zajednici.

Atrij muzeja Mimara bio je ispunjen do posljednjeg mjesta na predstavljanju Zajednice bokeljskih Hrvata i zbirke pjesama Crta na dlanu Vande Babić. Zanimljivi govornici dali su nadu u bolju budućnost, bolje razumijevanje i veću zaštitu kulturnog nasljeđa Boke kotorske.

Filip Popović

„Projekt ,,Putevima bokeljskih Hrvata, podržan od strane Predsjednika Crne Gore i Predsjednice Hrvatske jasno oslikava njihovu, ali i volju država i naroda koje predstavljaju da se očuva, razvija i prenosi etnički i kulturni identitet crnogorske i hrvatske manjine, a sve u duhu interkulturalnog dijaloga i tolerancije svojstvenog demokratskim društvima!“ – izjavio je posebni izaslanik Predsjednika Crne Gore Boris Bastijančić.

Filip Popović

Toni Dabinović, Sanja Putica, Renata Gubić i Boris Bastijančić

Zajednicu bokeljskih Hrvata utemeljili su Hrvati porijeklom iz Boke kotorske i prijatelji Boke, koji žive i djeluju u Republici Hrvatskoj, a otvorena je za članstvo i svim prijateljima Boke kotorske neovisno o vjeri i naciji. Temeljni ciljevi Zajednice su okupljanje bokeljskih Hrvata sa stalnim prebivalištem u RH i prijatelja Boke, očuvanje zavičajnog identiteta Hrvatica i Hrvata iz Boke kotorske koji žive u RH i hrvatskoj dijaspori širom svijeta, suradnja s Hrvatima u Boki, ali i suradnja s relevantnim institucijama Hrvatske i Crne Gore te Europske unije i UN-a.

Filip Popović

– Zajednica je osnovana na inicijativu velikog broj hrvatskih Bokelja koji su osjetili potrebu da se konačno nešto učini na razini čitave Hrvatske. Osnovni cilj je sačuvati nacionalni i vjerski identitet Bokelja, njihova nematerijalna, kulturna i znanstvena dobra. Naš je zadatak promovirati i prezentirati naše običaje te naglasiti da se Crna Gora može ponositi bokeljskim Hrvatima i njihovom se baštinom prezentirati u svijetu.

Filip Popović

Prvi projekt Zajednice je skupljanje podataka da vidimo koliko nas Hrvata iz Boke kotorske živi u Hrvatskoj, a to je prema procjenama brojka oko deset tisuća ljudi’, izjavio je predsjednik Zajednice Srećko Đuranović.

Filip Popović

Među uzvanicima u Muzeju Mimara bili su veleposlanik Crne Gore u RH Boro Vučinić, posebni izaslanik Predsjednika Crne Gore Boris Bastijančić, državna tajnica u MZO Sanja Putica, generalna konzulica RH u Crnoj Gori Jasminka Lončarević, zastupnik u parlamentu Crne Gore Adrijan Vuksanović i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća CG Zvonimir Deković. S velikim zanimanjem događaj su pratili i Dimitirje PopovićMiro GavranRenata Gubić i mnogi drugi.

Filip Popović

Mladena i Miro Gavran

– Institucije Hrvata u Crnoj Gori davat će potporu svim organizacijama koje se u sadržajnom i bitnom smislu bore za očuvanje hrvatskog identiteta i očuvanje identiteta Bokelja gdje god oni bili! – izjavio je predsjednik Hrvatske građanske inicijative Crne Gore Adrijan Vuksanović.

Filip Popović

Adrijan Vuksanović

Večer u Muzeju Mimara završila je promocijom zbirke pjesama Crta na dlanu profesorice Vande Babić, koja je porijekom iz Boke Kotorske. “Umjetnost je ono što nas podsjeća koliko smo prolazni i u tome koliko smo snažni i koliko nas ima i kad nas nema i ne bude. Uronjeno u bojama ljubavi upravo je to ono što nam je činiti. Dijeliti se u milijun ljepota, zagrljaja, dobrih želja. Onog drugog, zavisti i jala ima i previše!” – izjavila je Vanda Babić

Filip Popović

Vanda Babić

Filip Popović

Zvonimir Deković

Filip Popović

Vesna Boinović Grubić

Filip Popović

Toni Dabinović, Kolinda Grabar-Kitarović, Anela Novina, Stipe Cigić

Filip Popović

Sanja Putica

Filip Popović

Jagoda i Dimitrije Popović

Filip Popović

Grozdana Perić

Filip Popović

Boro Vučinić, Boris Bastijančić