Mjesec: travanj 2021.

Izvor: Kotorska biskupija

Svečano misno slavlje ustoličenja novoga kotorskog biskupa mons. Ivana Štironje može se pratiti putem prijenosa uživo na stranici Radiotelevizije Herceg-Bosne:

ili na stranici:http://www.kotorskabiskupija.me/

Bl. Ozana kotorska slavi se 27.04.

Prva hrvatska blaženica, bl. Ozana Kotorska, rođena je kao Katarina Kosić, 25. studenog 1493. godine u selu Relezi u današnjoj Crnoj Gori. Rođena u siromašnoj obitelji, djetinjstvo je provela kao pastirica čuvajući svoje malo stado ovaca.

Dok je čuvala svojih nekoliko ovčica, imala je viđenje djeteta Isusa, a potom i Raspetoga. Majka joj je pričala o dvije slike Isusa u Kotoru koje je Katarina žarko željela vidjeti: slika djeteta Isusa i raspetog Krista. Nakon očeve smrti, kad je imala 14 godina, majka ju je odvela u Kotor gdje je primila sakramente prve svete ispovijedi i pričesti.

U Kotoru je služila u kući obitelji Buća. Često je pomagala siromašnima i znala je ostatke sa stola staviti u pregaču i gladnima nositi kruh. Tako ju je jednom prilikom zatekla vlasnica kuće i priupitala ju što to nosi u pregači, jer je htjela čuti što će Ozana reći, znajući da hrani siromahe. Ozana nije htjela otkriti što nosi i od straha je rekla: ‘nosim ruže!’ Kad je gazdarica zatražila da Ozana otvori pregaču – u njoj je bila hrpa ruža!

Na obredu Velikog petka, u katedrali sv. Tripuna, Ozana je odlučila potpuno se posvetiti razmatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima. Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu Sv. Bartola, a onda je 1515. godine postala dominikanska trećoredica: položila je redovničke zavjete i uzela ime Ozana, u čast bl. Ozane iz Mantove. Oko nje su se počele skupljati djevojke, koje su kao dominikanske trećoredice počele živjeti zajedničkim životom u samostanu sv. Pavla.

Zbog potresa se, nakon šest godina, preselila uz crkvu Sv. Pavla. Tu je u maloj sobici provela 44 godine kao ‘zazidana djevica’ živeći pokorničkim načinom života.

U svojoj sobici stalno je živjela u Božjoj prisutnosti. U svojim se molitvama utjecala Blaženoj Djevici Mariji i posebno je štovala Kristovu muku i o njoj uvijek razmišljala. Stalno se žrtvovala za duše u čistilištu. Sv. Pričest primala je triput tjedno, što je za ono doba bilo jako često. Dane je provodila posteći i spavajući na ljestvama sa pet prečki u spomen na pet rana Isusovih.

Mali prozorčić u sobici bila je njezina poveznica sa svijetom. I pučani i plemići, gradski oci i biskupi dolazili su joj po savjete. Posebno se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Zato su je nazivali “anđelom mira”.

Za vrijeme tursko-mletačkog rata u 16. stoljeću, turski admiral i gusar Hajrudin Barbarosa, doplovio je sa 70 galija i 30.000 vojnika pred Kotor. Opsada je trajala od 11. do 16. kolovoza 1539. U obrani je sudjelovao i kotorski biskup Luka Bisanti te blažena Ozana, koja je uvjeravala građane u sigurnost pobjede i poticala ih na molitvu i obranu grada. Hajrudin Barbarosa je peti dan odustao i povukao se s vojskom iz kotorskog zaljeva.

Kad je osjetila da se približava kraj njezina života, primila je svete sakramente od svog ispovjednika, dominikanca fra Tome Basca. Na Veliki Petak, dok je slušala Kristovu Muku, izdahnula je u trenutku Njegovih riječi izgovorenih s križa: ‘žedan sam’. Ozana se mistično sjedinila s Kristom, nakon 52 godine pokorničkog života. Umrla je 1565. kad je imala 72 godine.

Veličanstveni sprovod vodio je kotorski biskup Luka Bisanti. Njeno tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama i položeno u crkvu sv. Pavla, a danas se štuje u crkvi sv. Marije u Kotoru.

Hrvatski kipar Antun Augustinčić napravio je sarkofag, u kojem se od 1963. njeno tijelo nalazi. Nakon njezine smrti, štovanje se proširilo po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a širili su ga dominikanci. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 21. prosinca 1927.

Zaštitnica je Kotora i Kotorske biskupije. Mnogi su dolazili Ozani na razgovor i po savjet, pa je mnogi već sada smatraju ekumenskom sveticom, a jednako ju štuju i pravoslavci i katolici.

blažena ozana

KOTORSKI BISKUP ZAREĐEN U MOSTARU

NOVOIMENOVANI KOTORSKI BISKUP MONS. IVAN ŠTIRONJA Narod koji »tuđe poštuje, a svojim se diči« ne može propasti

IZVOR: BOKANEWS

Na Skupštini Matice hrvatske (MH), koja je zbog epidemije covid-a 19 održana preko zoom platforme 27.marta 2021.godine, tradicionalno su dodijeljena priznanja ograncima Matice hrvatske (u Hrvatskoj i inostranstvu djeluje 130 ogranaka MH) za njihovu izdavačku djelatnost.

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica je u ime predsjedništva dodijelio sedam zlatnih i sedam srebrnih povelja. Tom prilikom je naglasio da se u izdanjima ogranaka, kao nezamjenjivim kulturnim sadržajima cjeline hrvatske kulture, ogleda snaga koju treba poštovati, podržavati i unapređivati.

Priznanje koje je Ogranku MH u Boki kotorskoj pripalo u konkurenciji 150 naslova, koliko je publikovano u prošloj godini, je za nas bilo iznenađenje, iako je knjiga Željka Brguljana “Priče sa Prčanja” to zavrijedila iz više razloga.

To je knjiga sjećanja na Prčanj iz vremena autorovog djetinjstva i u posljednjem trenutku uhvaćena i zabilježena nestajuća autentičnost duha i atmosfere ovog bokeljskog mjesta, sa nekada većinskim stanovnicima hrvatske nacionalnosti. Taj niz autentičnih priča gdje su akteri ličnosti iz starosjedilačkih porodica, obojena specifičnim mentaliteskim osobinama i sa dobronamjernim humorom je dato kao istinito preživljeno iskustvo njenog autora, koji najbolje poznaje i oslikava sredinu iz koje je ponikao i kojoj se stalno vraća u svojim knjigama, slikama, pjesmama… Knjiga odiše patinom odlazećeg vremena, sa prigodnim porodičnim fotografijama i vizurama Prčanja iz druge polovine XX vijeka. Nadahnuti tekst predgovora je iz pera pok. Tonka Maroevića. Grafički dizajner Mario Aničić je prepoznao atmosferu „malog mista“ i uspješno likovno uobličio . Zato smatram da priznanje Ogranku MH u Boki kotorskoj kao izdavaču, je priznanje autoru i svima koji su doprinijeli ovom originalnom književnom izdanju.

“Zasluga našeg Ogranka što smo prepoznali vrijednost i uprkos činjenici da projekat kojim smo konkurisali za finansijsku potporu za objavljivanje knjige “Priče sa Prčanja” nije dobio zeleno svjetlo, ali uz pomoć i razumijevanje prijatelja MH u Boki kotorskoj knjiga je ugledala svjetlo dana. Posebno bih istakla zalaganje štamparije Gud-co iz Perasta da tehnički realizuju zamisli zagrebačkog dizajnera” – kazala nam je predsjednica Ogranka MH za Boku kotorsku Marija Mihaliček.

Ogranak Matice hrvatske u Boki kotorskoj utemeljen je na Osnivačkoj skupštini 18.07.2017. godine.

Ogranak MH u Boki kotorskoj ima za cilj očuvanje, afirmaciju i promociju kulturnog nasljeđa Hrvata u Boki kotorskoj, što je u skladu sa misijom Matice hrvatske iz Zagreba, koja od 1892. godine brine o nacionalnom i kulturnom identitetu hrvatskog naroda.

Kulturni ambijent Boke kotorske je jedinstven spoj materijalnog i duhovnog nasljeđa u kome je trajno ugrađeno prisustvo i doprinos generacija autohtonih Hrvata. Valorizacija tih kulturno povijesnih zasluga kroz etničke i identitetske osobenosti pojave, ličnosti, svojim djelovanjem želi promovirati Ogranak Matice hrvatske, uz respekt svih kulturnih, nacionalnih i konfesionalnih različitosti. Upravo ta preplitanja čine Boku Kotorsku i njeno kulturno nasljeđe posebnim u korpusu cjelokupnog kulturnog kruga istočne jadranske obale i Mediterana, navodi se u saopštenju koje potpisuje Marija Mihaliček, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj.