Predstavljanje knjige „Hrvati u Boki kotorskoj: Migracije, svadbeni običaji, identiteti“ autorskog dvojca doc. dr. sc. Marijete Rajković Iveta i mag. etnologije Matije Dronjića, 15. svibnja u 14 sati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb

 

Predstavljanje knjige „Hrvati u Boki kotorskoj: Migracije, svadbeni običaji, identiteti“ autorskog dvojca doc. dr. sc. Marijete Rajković Iveta i mag. etnologije Matije Dronjića, 15. svibnja u 14 sati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb.

Knjiga etnološkog dvojca doc. dr. sc. Marijete Rajković Iveta i mag. etnologije Matije Dronjića je plod jedinstvenog trogodišnjeg projekta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i zagrebačkoga Instituta za etnologiju i folkloristiku te Kulturno zavičajnog udruženja „Napredak“ iz Gornje Lastve pod nazivom „Terensko istraživanje običaja, napjeva i plesova u selu Gornja Lastva i drugim naseljima tivatskog i kotorskog zaljeva u Boki kotorskoj“, čija je voditeljica bila prof. dr. sc. Milana Černalić u razdoblju od 2009. do godine 2012.

Etnografska građa prikupljena je početkom tekućeg desetljeća u desetak bokeljskih lokaliteta: Gornja Lastva, Donja Lastva, Tivat, Perast, Mrčevac, Bogdašići, Muo, Kavač, Prčanj, Donji Stoliv, Gornji Stoliv, Dobrota i Lepetane. Usredotočivši se  na obradu zatečene bogate etnografske građe autori donose  inovativnu interpretaciju dviju tematskih odrednica – migracija i svadbenih običaja, opisujući njihove odraze na suvremene markere identiteta Hrvata u Boki kotorskoj.

Tako se u ovoj interdisciplinarnoj knjizi, koja se temelji na intervjuima s nizom Hrvata Bokelja, prikazuje koliko su višekratne promjene državnih granica utjecale na iseljavanje (katoličkog stanovništva, uglavnom Hrvata) i useljavanje (pretežno pravoslavnog stanovništva) u Boki kotorskoj od kraja 19. do početka 21. stoljeća. Boka kotorska bila je posljednjih sto godina u sastavu čak osam država. Te promjene bile su pokretač migracija i transformacija identiteta.  Iseljavali su mlađi muškarci tražeći dodatne izvore prihoda od obližnjih mjesta europskoga susjedstva do transkontinentalnih destinacija Amerike i Australije. Usto, zabilježene su i snažne unutarnje migracije selo – grad između dvaju svjetskih ratova te osobito tijekom procesa urbanizacije od 1950-ih i 1960-ih godina naovamo. Popisi stanovništva na tome geografskome prostoru, primjerice, pokazuju da se udio hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj od 1910. s 50,3 posto drastično smanjio na samo 6,3 posto do 2011. godine.

Građa knjige, koja ukupno opseže 184 stranice, stoga je podijeljena prema dvjema spomenutim tematskim odrednicama. Prva, koju potpisuje M. Rajković-Iveta, podnaslovljena je „Boka kotorska: granice, migracije i identiteti“ (str. 13 – 79 str.), a druga – koju potpisuje M. Dronjić – „Predsvadbeni i svadbeni običaji hrvatskog stanovništva na tivatskom području“ (83 -181 str.). Podsjetimo, uvodni dio knjige donosi pregled kulturne baštine hrvatskog stanovništva u Boki kotorskoj s naglaskom na dosadašnja etnološka istraživanja na koja upozorava voditeljica cijelog projekta Černalić, dok Marija Božinović Mihaliček opisuje domaćina predmetnog  terenskog istraživačkog projekta Kulturno zavičajno udruženje „Napredak“, dokazanog čuvara baštine i kulturne tradicije Gornje Lastve.

Knjigu krasi obilje autentičnih fotografija, koje prate živopisne iskaze radoznalih  kazivača svadbenih i inih običaja.

 

Sveti Leopold Bodan Mandić – prijatelj bez pridržaja – slavi se 12. svibnja

Sveti Leopold Bogdan Mandić – prijatelj bez pridržaja

Sveti Leopold Mandić rođen je kao Bogdan Adiodato u Herceg Novom (Boka Kotorska) dana 12. svibnja 1866. godine od oca Petra, Antuna Stjepana Mandića i majke Dragice Carević. Kapucinsko sjemenište u Udinama pohađa već od 1882 godine. Od kad je stupio u Kapucinski red proveo je 34 godine u Padovi gdje je i preminuo 30.srpnja 1942. godine

Sveti Leopold je svojom poniznošću i blagošću bio melem za duše tisuće pokornika koji su dolazili u njegovu ispovjedaonicu. Shvativši da mu je poslanje svoj život posveti radu za duše u ispovjedaonici predano je dnevno ispovjedao i po 10 sati i tako kroz gotovo 40 godina sebe nesebično darujući drugima! Upravo je to bila njegova veličina, žrtvovanje sebe za drugoga.