Bokeljska mornica je jedna od najstarijih bratovština na istočnoj strani Jadrana. Isprva se zvala Kotorska mornarica, a utemeljena je kao bratimska udruga bokeljskih (kotorskih) mornara, po predaji 809., kada su pomorci iz Kotora sudjelovali u svečanom preuzimanju relikvija sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora. Sveti Tripun, zaštitnik grada Kotora, i sve što je vezano za ovog sveca, kako procesije i nošenje relikvija, tako i druge duhovne aktivnosti, duboku su uvezane i isprepletene s Bokeljskom mornaricom.
Prvi službeni dokumentirani spomen Bratovštine je u 1463.godine od kad nosi naziv Bratovština sv. Nikole mornara u Kotora, ( ,, Fraternitas Divi Nicolai marinariorum de Catharo ,, ), iz koje godine datira i najstari sačuvani Statut. Statut Manuskript toga Statuta na 72 pergamentsa lista, odražava strukturu organa ( skupština, gastald, prokuratori, sindici ) i njihove ovlasti, karakterističnu humanitarnu djelatnost ( pomoć siromašnima, davanje miraza, prevoz tijela umrlom pomorca van grada, pokop), kao i održavanje same crkve i franjevaca u njoj. Pored toga u njemu su, što je izuzetno značajno, navedeni glavni pravci tadašnjih pomorsko-trgovačkih djelatnosti članova Bratovštine: Apilija, Marke, Grčka, Venecija, Dalmacijai, Albanija.
Značaj i djelovanje Bratovštine ima višestruke povjesne značajke i to kako u razvoju pomorstva, tako i čitave Boke Kotorske.
Bratovština je sudjelovala organizaciji pomorske djelatnosti, ostvarivanju prava pomoraca u lukama, ostvarivanje prava na oslobađanje od lučkih pristojbi, prava na stalno pristanišno mjesto i tržišni prostor ( npr. u Veneciji na ,, Piazza dei Schiavoni,, i u drugim lukama ). U takvim aktivnosti je Bratovština ostvarivala rezultate, jer su se od 1420. god. Odluka Mletačke Republike te povlastice povremeno i potvrđivale. Društvenim promjenama te zaživaljanjem kapitalizma, ali već i krajem XVI st. Bokeljska mornarica gubi svoje središnje i rukovodno mjesto u organizaciji pomorske privrede Boke.
Bratovština je bila i čuvar normi običajnog prava, pa su njeni članovi najčešće birani kao arbitri u pomorskim sporovima. Razlog tome je naravno navigacije u praksi, ali i poznavanje normi običajnog prava.
Bratovština imala je višestruki značaj i to u organizaciji, školovanju i zaštiti svojih članova, pomoći pomorcima općenito, sve na načelima međusobne solidarnosti. Školovanje pomoraca je u Boki uz pomoć Bokeljske mornarice izvaninstitucionalne krenulo vrlo rano, a prve pomorske škole javljaju se već početkom XVI vijeka, kao prve među slavenskim narodima.
Velika promjena u organizaciji bratovštine nastupila je krajem XV stoljeća, kada u ličnosti Alegreta Nigra 1493. godine dolazi do ujedinjavanja ličnosti lučkog kapetana, koji je nosio tutilu admirala luke i starješine staleške bratovštine svetog Nikole mornara, čija je titula bila “gastald”. Kako je admiral luke, u koga su, kao u svog službenika, imale povjerenja mletačke vlasti, zapovijedao četom mornara, i bratovština je tada pravno stekla i određenu izvršnu i vojnu vlast. Takva pojava nije zabilježena kod drugih bratovština sličnog tipa na istočnoj jadranskoj obali. Od tada se u dokumentima sreće i novi naziv ove bratovštine pomoraca, kao Kotorska mornarica (Marinerezza di Cattaro). Dakle, u tom periodu Bokeljska mornarica je čak imala i stanovite vojne ovlasti.
Značaj Bokeljske mornarice na najbolji način prezentiraju ovlasti admirala Bokeljske mornarice koji su se kroz stoljeća minjali, a daje samo važniji dio istih:
- vođenje popisa mornara, spremnih za vojne i trgovačke djelatnosti
- organizacija plovidbe u Bokokotorskom zalivu
- raznovrsno učestvovanje u pomorskim ratnim akcijama Mletačke Republike, bilo sa kotorskom galijom ,, Sveti Tripun Kotorski ,, bilo u posebnim akcijama, naročito u borbi protiv pirata, ili pomaganjem u transportu neophodnih artikala
- organizacija državne pomorske poštanske službe
- sudjelovanje u sanitetskoj službi, uz kontrolu brodova koji dolaze iz krajeva sumnjivih na zarazne bolesti
- preuzimanje organizacije proslave zaštitnika grada Kotora sv. Tripuna
- zastupanje pomoraca u zatočeništvu te podnošenje zahtjeva za amnestiju
Bokeljska mornarica tada i danas ostala je prepoznatljiva jer je uvjek zadržala svoju izvornu i karakterističnu humanitarnu i socijalnu ulogu.
Značaj Bokeljske mornarice za Boku, bokelje i to na širem društvenom, nacionalnom, socijalnom planuna najbolji način potvrđuje nerijetko zabranjivanje njezinog rada kroz povijest. Francuzi su u vrijeme Napoleonovih osvajanja bili zabranili njen rad, jer im se oštro zamjerila oružanim otporom. Austrijanci to čine u dva navrata. Bokeljske mornarice je imala značajan utjecaj i na revolucionarne ustanke ustanke 1848, 1869 i 1882 godine koji su izbijali u pojedinim krajevima Boke i koji su se bez sumnje odvijali uz njenu materijalnu pomoć, ili pomoć njenih članova. Upravo je u Boki u veljači 1918. godine na 40 ratnih brodova austrougarske mornariceizbio najveći ustanak mornara. Među posadom tih brodova bili su i mnogi mornari iz Boke.
Admiral Bokeljske mornarice je najveća funkcija u Bokeljskoj Mornarici. Tu čast ali i veliku obvezu ima osoba koja svojim ugledom zauzima značajno mjesto u društvu, a koja se, pritom, bavila nekim ključnim pitanjima prošlosti ili sadašnjosti Mornarice, kako u pomorstvu tako i nekom drugom zanimanju. Pored admirala, u Bokeljskoj mornarici se birao i ,, mali admiral,, dijete od desetak godina, koji u svim javnim nastupima prati admirala, a predstavlja simbol generacijskog kontinuiteta u organizaciji, uz dužnost da osam dana prije svečanosti sv. Tripuna ( 27 siječnja) izgovori ”lode” . Radi se o pohvalama (” laudes ”) zaštitniku grada , koje u tekstu arhaičnog sadržaja mali admiral izgovara sa trijema katedrale.
Bokeljska mornarica i danas održava tradicije, nastupajući sa glavnim odredom u tradicionalnoj nošnji, sa starinskim oružjem, i igra svoje Kolo sa elementima srednjevjekovne simbolike, prilikom proslave zaštitnika grada sv. Tripuna, 3. veljače, ali i na dan Bokeljske morarice 26 lipnja.
Aktivnosti Bokeljske mornarice su vezane za očuvanje slavne povijesti, čuvanje tradicija, kroz tribine i predavanja, sakupljanje i objavu građe.
Bokeljska mornarica je čuvar pomorske i bokeške tradicije, pa je i u današnjem suvremenom svijetu globalizacijskih tijekova, ostala posljednja na braniku tradicije bokelja.