U Kotoru, o Uskrsu 2017.
Dragi svećenici, drage redovnice i redovnici, dragi Božji puče, svima Vama upućujem moje čestitke i dobre želje povodom proslave uskrsnuća našega Gospodina, najvećeg blagdana naše vjere.
a Bog nam je darovao vrijeme ovozemaljskog proputovanja k vječnosti kako bi smo u ovom prolaznom svijetu postigli neprolazno spasenje (usp. Korizmeno predslovlje II). Crkva nas u toku crkvene godine potiče da malo zastanemo u našem svakodnevnom hodu i da razmislimo o prolaznosti i nestalnosti ovog života i vremena u kojemu živimo. U svom kršćanskom promišljanju, trebamo si posvijestiti opasnost kojom nam prijeti stalna zabrinutost za prolazne stvari: iz nje proizlazi prevelika navezanost na materiju i na prolazne stvarnosti, a pritom se zanemaruje duhovno. Ako doista vjerujemo da je naša domovina na nebesima, onda bismo trebali tražiti i putove i načine koji će nas k njoj dovesti.
Uskrsli Krist nam treba biti jedini orijentir na putu našeg duhovnog traženja, on koji je jasno rekao za sebe: Ja sam Put, istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14, 6) Rekavši: Ja sam Put zajamčio nam je sigurnost pravca kojim nam je ići. Zaključak je očit: Tko ide njegovim putem, tko ide s njim, neće se izgubiti. On će nas dovesti svome Ocu, on će nas usmjeriti k spasenju koje bez njega i nije moguće.
Prihvativši Kristov put prihvatili smo Istinu. A on je rekao: Ja sam Istina. Ovu njegovu riječ možemo shvatiti kao da nam govori: Ne bojte se, ja vam ne želim dati lažna obećanja, ja vas ne želim obmanuti, jer vas volim i želim biti vaš oslonac. Svojom istinom želi nas ohrabriti i pružiti nadu života: jedino nam on može dati život vječni.
Ja sam Život – tim riječima nas nastavlja ohrabrivati da ga slijedimo. Ovdje kao da nam govori: Evo, moje tijelo je bilo odbačeno, iznakaženo, izmrcvareno, pribijeno na križ, mojem je tijelu bio oduzet život: ali ja sam uskrsnuo iz groba, opet sam živ, ja sam izvor života. Kada se Uskrsli Krist obraća apostolima traži od njih da se osobno uvjere u stvarnost Uskrsnuća i njegova proslavljena tijela. Apostolu Tomi je rekao: Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok; i ne budi nevjeran nego vjeran. (Iv 20, 27) Tako Kristovo uskrsnuće postaje najljepša potvrda života koji nam je obećao. Sv. Pavao nas snažno podsjeća da je Uskrsnuće temeljni događaj u povijesti spasenja kada kaže: Ako Krist nije uskrsnuo uzaludna bi bila naša vjera.
Dragi vjernici, ako su nas svjetovne brige usmjerile k pogrešnom životnom pravcu, a ne ka Kristu, koji je jedini naš Put, Istina i Život, imamo načina da se ponovno vratimo k njemu, našem jedinom Spasitelju. Imamo način ponovno svoje zemaljsko putovanje usmjeriti k Bogu koji nas toliko ljubi da je dao svog Jedinorođenca kako bismo imali pristup spasenju.
Naš sv. Leopold, uz tolike druge miljenike Božje, može nam biti putokaz k obnovi života koja se događa preko sakramente svete ispovijedi. Prisjetimo se da nam je voljom svetog Oca Franje, prošla godina bila darovana kao izvanredna jubilejska Godina Milosrđa. U toj smo godini imali priliku ne samo razmatrati o neizmjernom Božjem milosrđu, već i uživati posebne milosne darove, poput potpunog oprosta. Svjestan činjenice da Božje milosrđe nije završilo završetkom jubilejske godine, odlučio sam ovu godinu ponuditi kao poseban duhovni dar vjernicima Kotorske biskupije, proglasivši je „Godinom sakramenta svete ispovijedi“. Možemo je doživjeti kao svojevrstan nastavak jubilejske godine. Krist je, naime, dobro poznavao nestalnost ljudskog srca, kao i razne životne promašaje, duhovne pukotine, mnogobrojne ljudske nesavršenosti. Stoga nam je kao izvor nevidljivih milosti ostavio sakrament svete ispovijedi kako bismo po njoj povratili ono što je grijehom izgubljeno te ponovno uspostavili naš odnos s Bogom i Crkvom. Poznato je da je sv. Leopold postigao svetost provodeći život u službi sakramenta sv. ispovijedi. Možemo reći da je neumorni popravljač ljudskih padova preko ovoga sakramenta.
Dragi svećenici, budite revni učitelji i neumorni djelitelji milosti preko sakramenta sv. ispovijedi. Po njemu će vjernici, a i vi sami, osjetiti Božje milosrđe. Po ovom sakramentu će mnogi ostvariti tako potrebno obraćenje i tada ćemo osjetiti da je nutarnje obraćenje preko sakramenta sv. ispovijedi pravo uskrsnuće iz smrti i tame u koje nas vode grijesi.
Završavam ovu poslanicu molitvom upućenom našem Uskrslom Gospodinu:
«Uskrsli Kriste, ne ostavljaj nas same. Osjećamo da smo potpuno bespomoćni u svojoj vlastitoj mreži grijeha. Stoga, uskrsli Kriste, Ti budi uz nas i pomozi nam da s Tobom postanemo pobjednici nad zloćom u sebi i nad zloćom ovoga svijeta. Isuse, otvaramo Ti vrata svoje duše i svojih domova da se stalno nastaniš u nama, kako bi mogli stalno uživati plodove Tvoga uskrsnuća, kako bismo mogli hoditi u novosti života i kušati neprolaznu radost tvoga Uskrsa.»
Još jednom svima čestitam sretan Uskrs,
+ ILIJA Janjić
biskup kotorski