Mjesec: svibanj 2020.

Peraški boj bila je bitka između građana grada Perasta i osmanskih osvajača.

 

Danas 15. svibnja slavi se Peraški boj – zavjetni dan Peraštana zaštitnici Djevici Mariji. Živo je sjećanje ostalo kod Peraštana kad malobrojna vojska mještana Perasta obranila zagovorom svojoj Odvjetnici mjesto od višestruko snažnijeg turskog napada.

Peraštani su u to vrijeme živjeli na granici s Tircima koji su zauzeli Bokokotroski zaljev od Herceg Novog do Risna. Peraštani su živjeli u vremenima stalnih prijetnji od turskog upada, pljački, paleži. Pred sam napad Peraštani su bili dobro upoznati o kretanjima Turaka. Dan prije napada, 14. travnja 1654., braća Sladoje i Stjepan Stijepović, nastanjeni u Risnu, javili su svom bratu u Perast o planiranoj akcijiTuraka u zoru 15. svibnja. Općinski načelnik Krsto Vicković pažljivo je rasporedio malobrojne snage jer je tridesetak peraških brodova bilo izvan Perasta. Branitelji su bili raspoređeni u tvrđavi iznad grada i u devet peraških kula pa su štedeći streljivo i zalijetajući se izvan utvrđenja, uz pomoć hajduka i stotinjak vojnika iz Kotora, izazvali pravu paniku među turskim napadačima. I to je razlog da su, u inače bezizlaznoj situaciji, kada su Turci po mraku ušli u grad i popalili preko trideset kuća, Peraštani izveli nekoliko dobro planiranih protunapada. Turci su u svom napadu nanijeli mnogeštete pljačkanjem i spaljivanjem kuća po Perastu, upali su i na otočić Gospe od Škrpjela i opljačkali ga, kao i u Sv. Nikolu odakle su Peraštani uspjeli prenijeti sliku u Tvrđavu sv. Križa. Turci su, obezglavljeni gubitkom svoga vođe i nestašicom vode, doživjeli mnoge gubitke jer ih je mnogo izginulo.Pobjedu Peraštani pripisuju zaštiti Bl. Djevice Marije, svoje pokroviteljice i iz zahvalnosti općina Perast zavjetovala se da će svake godine na taj dan obaviti svečanu ophodnju sa slikom Bl. Djevice preko cijeloga grada, držalo i do danas.

Biskup Andrija Zmajević je dao uklesati na pročelje župne crkve Sv. Nikole, na hrvatskom jeziku, podsjetnik na Peraški boj.

Peraštane je neposredno nakon boja posjetio čestitiajući na pobjedi sam Petar Zrinski kad ih je i darivao svojim mačem koji se i danas čuva u Peraškom muzeju.

 

 

 

 

 

Sveti Leopold Bogdan Mandić – prijatelj bez pridržaja

Sveti Leopold Mandić rođen je kao Bogdan Adiodato u Herceg Novom (Boka Kotorska) dana 12. svibnja 1866. godine od oca Petra, Antuna Stjepana Mandića i majke Dragice Carević. Kapucinsko sjemenište u Udinama pohađa već od 1882 godine. Od kad je stupio u Kapucinski red proveo je 34 godine u Padovi gdje je i preminuo 30.srpnja 1942. godine

Sveti Leopold je svojom poniznošću i blagošću bio melem za duše tisuće pokornika koji su dolazili u njegovu ispovjedaonicu. Shvativši da mu je poslanje svoj život posveti radu za duše u ispovjedaonici predano je dnevno ispovjedao i po 10 sati i tako kroz gotovo 40 godina sebe nesebično darujući drugima! Upravo je to bila njegova veličina, žrtvovanje sebe za drugoga.

 

Gledajući mnoge ljude koji su si nakon financijske krize u nedostatku nade i smisla oduzeli život, počeo sam promišljati o mogućnosti traženja nade. Ovaj film je, čini se, napravljen upravo za ovaj trenutak krize“, ustvrdio je redatelj Bellucca.

Očekuje se kraj pandemije koronavirusa kako bi film „Na mojim ramenima“ („Sulle mie spalle“) redatelja Antonella Bellucca o životu Sv. Leopolda Bogdana Mandića bio prikazan u kino dvoranama.

Talijanski redatelj odlučio je kroz živote dvije obitelji iz Padove u razdoblju između dva svjetska rata čiji se životi isprepliću s likom Sv. Leopolda prikazati djelovanje neumornog ispovjednika, fratra kapucina rodom iz Herceg Novoga prenosi Vatican News.

Pozadina filma prožeta je povijesnim događajima od 1915., odnosno od prvog Božića nakon Prvog svjetskog rata pa do kraja Drugog svjetskog rata 1945. No, priča je vrlo aktualna jer istražuje ranu uzrokovanu krizama koje uznemiruju i stavljaju na kušnju život ljudi i spokoj obitelji. Glavni junak je ustvari poduzetnik koji se nakon rata našao u siromaštvu te razmišlja o samoubojstvu. Kao mladić bio je uporni idealistički intervencionist te se u njegovom liku mogu pronaći priče velikog broja radnika koji su u strahu od gubitka posla u vremenu pandemije. Kroz djelovanje Sv. Leopolda prikazana su vjerska čežnja i ozbiljna životna pitanja. Svetac i njegove misli promatraju se očima i iskustvima likova iz filma s kojima se svatko može poistovjetiti.

„Leopold je proveo veći dio svog života u maloj ispovjedaonici, gdje je slušao, ispovijedao i pomagao desecima tisuća ljudi koji su mu dolazili u redovima. Neke od tih ljudi sam upoznao u fazi pisanja filma, koji su u vrijeme Sv. Leopolda bili djeca jer su rođeni između dvadesetih i tridesetih godina. Pričali su mi o tom fratru koji ih je pozdravljao kada su išli na ispovijed. Sjećaju ga se kao starijeg gospodina s bradom, koji se kimajući glavom smiješio i imao mnogo strpljenja, čak i za mlade“, naglasio je redatelj i scenarist filma u intervju za Radio Vatican Antonello Bellucco.

Sv. Leopold zajedno sa Sv. Padre Pijom postao je najpoznatiji ispovjednik 20. stoljeća. No, kako redatelj ističe bio je puno povučeniji te je djelovao u većoj tišini. Tako da je i njegova uloga manje poznata u Italiji i ostatku svijeta te je stoga Bellucco na veliko platno želio donijeti priču o rastom malom, a duhom velikom ispovjedniku.

Film je snimljen na engleskom jeziku kako bi bio dostupniji diljem svijeta. Premijera je bila predviđena za travanj. Međutim, zbog zatvorenih kino dvorana uslijed pandemije koronavirusa ista je prolongirana za bolja vremena. Sve je spremno za prikazivanje Na mojim ramenima te čim prilike budu dopuštala krenut će se u njegovu distribuciju.

O filmu

Glavni junak je zapravo poduzetnik, koji se nakon rata našao u siromaštvu i razmišlja o samoubojstvu

Radnja filma donosi priče o dvjema obiteljima između dva svjetska rata, koje se isprepliću s likom svetog Leopolda. U pozadini filma su povijesni događaji u Italiji 1915. – 1945., no film je vrlo aktualan jer propituje rane uzrokovane krizom koje uznemiruju i stavljaju na kušnju ljudske živote i spokoj obitelji.

Glavni junak je zapravo poduzetnik, koji se nakon rata našao u siromaštvu i razmišlja o samoubojstvu. U njegovu se liku odražavaju sudbine mnogih radnika koji su u opasnosti da sve izgube. Namjera filma je dati odgovore na religioznu čežnju i ozbiljna životna pitanja kroz misli svetog Leopolda.

Antonello Bellucco je odlučio usmjeriti svoju kameru prema manje poznatom Hrvatu

Kada je papa Franjo prigodom Godine milosrđa 2016. zaželio da neraspadnuta tijela svetog Leopolda i svetog Padra Pija iz Pietrelcine budu izložena u bazilici svetog Petra, Antonello Bellucco je odlučio usmjeriti svoju kameru prema manje poznatom Hrvatu. Film je snimio na engleskom jeziku kako bi bio dostupniji publici diljem svijeta.

„Leopold je proveo velik dio svog života u maloj ispovjedaonici, gdje je slušao, ispovijedao i pomagao desecima tisuća ljudi koji su mu dolazili u redovima. Upoznao sam neke od tih ljudi, koji su tada još bili djeca jer su rođeni dvadesetih i tridesetih godina“, svjedoči Bellucco. „Pričali su mi o tom fratru koji ih je pozdravljao kada su išli na ispovijed. Sjećaju ga se kao starijeg gospodina s bradom, koji se kimajući glavom smiješio i imao mnogo strpljenja, čak i za mlade.“

Gledajući mnoge ljude koji su si nakon financijske krize u nedostatku nade i smisla oduzeli život, počeo je promišljati o mogućnosti traženja nade

Redatelj Belluco je usporedio svetog Leopolda sa svetim Padrom Pijem rekavši da je Hrvat bio vrlo tih, kao blagi sveti Franjo i sveti Antun. Stoga mu nije bilo lako ispripovjediti život svetog Leopolda koji se očitovao u ispovijedanju. Zbog toga se nije toliko usredotočio na biografske činjenice koliko na priče likova u kojima će se gledatelji moći prepoznati.

Namjera mu je bila napraviti univerzalni film. Gledajući mnoge ljude koji su si nakon financijske krize u nedostatku nade i smisla oduzeli život, počeo je promišljati o mogućnosti traženja nade. „Ovaj film je, čini se, napravljen upravo za ovaj trenutak krize“, ustvrdio je. To je „film koji ide u dubinu, u intimu, koji govori o duhovnosti i odnosu s drugima; o radu i o vrsti vrjednota koje trebamo dati radu, ekonomiji i vlasništvu.“

Izvor: https://www.vaticannews.va/it/chiesa/news/2020-05/padre-leopoldo-mandic-film-santo-del-confessionale-coronavirus.html