PRIDRUŽIMO SE PRIKUPLJANJU POMOĆI STRADALIMA OD POTRESA

ZAJEDNICA BOKELJSKIH HRVATA se priključuje akciji prikupljanja pomoći stradalim u potresu.

Sredstva se mogu uplatiti na račun ZAJEDNICA BOKELJSKIH HRVATA

IBAN: HR5424840081135127521, Raiffeisen bank d.d.

s pozivom na broj: 99

NAMJENA

Pomoć stradalima u potresu

PRIKUPLJENA SREDSTVA ĆE SE U DOGOVORU SA PREDSTAVNICIMA LOKALNE UPRAVE UPLATITI NA RAČUNE GRAĐANA

SVE IZNOSE I UPLATE POSTRADALIMA ĆEMO OBJAVITI NA NAŠIM STRANICAMA

ZAJEDNICA BOKELJSKIH HRVATA u ime svojih članova prenosi sućut obiteljima stradalih u potresu koji je 29.12.2020.g. pogodio Petrinju, Sisak, Glinu.

 

mons.Ivan Štironja imenovan Kotorskim biskupom

izvor: Dux radio

Sveti Otac Franjo, prihvativši odreknuće mons. Ilije Janjića od pastoralnog vodstva Kotorske biskupije, koje je podnio radi navršene dobne granice, imenovao je novim kotorskim biskupom don Ivana Štironju, svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije, trenutno na službi župnika u Studencima i rektora svetišta Prevetoga Srca Isusova u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji u Bosni i Hercegovini. Vijest je objavljena u utorak, 22. prosinca tekuće godine u 12 sati po rimskom vremenu.

Mons. Ivan Štironja je rođen 10. svibnja 1960. u Pješivcu, tadašnja župa Prenj, danas Aladinići, Trebinjsko-mrkanska biskupija, u obitelji od desetero djece. Otac Stojan i majka Anica, rođena Bošković, rodili su tri sina i sedam kćeri – od kojih je jedna preminula još kao beba.

Mons. Štironja je osnovnu školu polazio na Pileti, u Crnićima (1967.-1975.), gimnaziju u Dubrovačkom sjemeništu kod isusovaca (1975.-1979.), vojnu obvezu je služio na Visu i u Šibeniku (1979.-80.), a bogoslovni studij pohađao na Visokoj filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu (1980.-1986.).

Za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić u mostarskoj katedrali 29. lipnja 1986. Službovao je kao župni vikar u Dračevu (1986.-1987.).

Kao mladomisnik don Ivan se javio u misije i pripremao pola godine u Londonu pripremajući se za afričke misije i učeći engleski jezik (1988.). Misijsku je djelatnost obavljao u župi Kaning’ombe u biskupiji Iringi u Tanzaniji (1988.-1992.). Biskup Žanić ga je pozvao iz misija i poslao u hrvatsku župu u Oakville, biskupija Hamilton u Kanadi, gdje je djelovao tri i pol godine (1993.-1996.). Uz redoviti pastoralni i liturgijski život u župi, uređivao je župni bilten i svakog tjedna govorio na radiju Torontu hrvatskim vjernicima.

Žanićev nasljednik biskup Ratko Perić poslao ga je na studij liturgije u Padovu, gdje je na „Istituto di liturgia pastorale” pohađao dvije godine liturgijske predmete i položio potrebne ispite. Ujedno je pastoralno skrbio za Hrvate u Padovi i Milanu. Biskup ga je pozvao u Mostar za župnika katedrale (1998.-2002.), a zatim ga je imenovao biskupskim vikarom za pastoral (2002.-2011.)

Kongregacija za evangelizaciju naroda imenovala ga je 1. ožujka 2011. godine nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Na toj je službi ostao do rujna 2016., a od listopada 2016. do danas na službi je župnika i upravitelja Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima. Član je raznih tijela pri BK BiH.

Osim spomenutih službi bio je član Prezbiterskoga vijeća, Zbora savjetnika, Nadzornoga vijeća Biskupijskoga caritasa, predsjednik Svećeničke uzajamnosti, povjerenik za mladež, povjerenik za duhovna zvanja.

U „Crkvi na kamenu“ vodio je iz mjeseca u mjesec liturgijsku rubriku „Liturgija i život“, te potom misijsku rubriku pod nazivom „Za evangelizaciju naroda“. Biskup ga je imenovao dijecezanskim ravnateljem misijskih djela u prosincu 1999. Pokazao se odgovornim promicateljem raznih inicijativa u korist općih misija i posebno hrvatskih misionara. Pisao je u „Radosnoj vijesti“, glasilu Papinskih misijskih djela za područja Biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Služi se, osim hrvatskoga, također engleskim, talijanskim i afričkim swahili jezikom.

 

Blagdan Sv. Nikole biskupa!

Nazdravlje Sv. Nikola, posebno prenosimo čestitke djeci i pomorcima kojima ujedno želimo mirno more.

Bokeljska mornarica 809 izvorno je nastala kao organizacija pomoraca koji su pronijeli slavu i glas pomorstva Boke, a nosila je ime Bratovština Svetog Nikole. .Na ta slavna vremena podsjećamo da je najstariji sačuvani Statut ove 12. stoljeća stare institucije upravo Statut iz 1463.godine kad je i nosila ime Bratovština Svetog Nikole. Manuskript Statuta Bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru iz 1463.godine ima 72 pergamenta uveza lista. Zanimljivost je da se na prvom listu nalazi oslikani lik Svetog Nikole rad Lovre Marinova Dobrićevića, što ovom Statutu daje posebnu umjetničku vrijednost. Dakle, osim što je najstariji Statut naše Bratovštine, koji daje izrazito vrijedan pregled organizacije, ali i funkcije i ciljeva organizacije, isti ima i značajnu umjetničku vrijednost budući je obilježen radom kotorskog majstora Lovre Marinova Dobrićevića.

Statutom je određeno i da Bratovština ima svečanosti upravo na dan Svetog Nikole, kada se održavaju dvije pjevane večernje i mise s đakonom i pođakonom. Svečanost je tada Bratovština organizirala u crkvi Svetog Nikole u Kotoru koju crkvu je Bratovštini darovala obitelj Buća 1453.g (crkva se nalazila između palače Bizanti i Pima.) U crkvi se i održavala spomenuta svečanost Svetog Nikole. Statutom iz 1463.godine je uređeno da u crkvi obrede vrše četiri kapelana koje je dužna plaćala Bratovština.

 

Sjećanje na žrtvu Dubrovnika u Domovinskom ratu

Danas 06.12. kad slavimo sv. Nikolu sjećamo se teškog stradavanja Dubrovnika.

Bio je to ‘crni petak dubrovački’, 6. prosinca 1991. godine u ranim jutarnjim satima srpsko-crnogorska vojska pokrenula je sveopći napad na Dubrovnik.

Agresorska vatra na grad trajala je od rane zore, a najžešći napadi bili su usmjereni na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ ponad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan. Nekolicina branitelja u tvrđavi Imperial u jednom je trenutku zatražila od branitelja iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske.

Bio je to učinkovit odgovor jer je agresor uz velike gubitke uskoro bio prisiljen povući se. U jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 60. Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoja ognjišta je bilo prisiljeno napustiti više od 30 tisuća stanovnika, a nanesena je i nemjerljiva materijalna šteta.