Augustinac i pustinjak Gracija rođen je 27. studenog 1438. u malom mjestu Muo u Boki kotorskoj, a umro u Veneciji 9. studenog 1508. godine.

Bio je euharistijski svetac, skroman redovnički brat i posebno se zalagao za siromahe i prosjake. Budući da je potjecao iz ribarske obitelji, postao je mornar i na jednom putovanju je čuo propovjednika augustinca bl. Šimuna.

Potom se posvetio Bogu i ušao u samostan augustinaca blizu Padove. Nakon 15 godina odlazi u samostan na otočiću sv. Kristofora i tamo umire u sedamdesetoj godini života. Nakon 250 godina od smrti, tijelo blaženog Gracije je vraćeno u Muo.

Kad se odlučio za redovnički život, nije se htio baviti  knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Osobito je gajio pobožnost prema Kristu nazočnom u presvetoj Euharistiji. Za vrijeme mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim tijelom u sv. pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Siromasi i prosjaci su mu često dolazili na samostanska vrata s kojih nikada nisu bili odbijeni. Svakome je pružio riječ utjehe koja je često imala veći značaj od materijalnih darova.

Blaženim je proglašen 1889. godine.