Danas se održava Fašinada u Perastu

 

Tradicija Fašinade stoljetni je običaj kojim Peraštani obilježavaju kao izraz vjere prema Blaženoj Djevici Mariji. Spomen je to na događaj od 22.srpnja davne 1452. godine kada su braća Mortešić na hridi, škrpjelu ispred Perasta, pronašli ikonu Blažene Djevice Marije sa Kristom, koja se danas nalazi na oltaru Gospe od Škrpjela.

Peraštani su na toj hridi sagradili danas velebno zdanje otoka Gospe od Škrpjela. Nasipanjem kamenja i potapanjem brodove oko škrpjela bila je podloga za današnji otok.

Fašinada – tradicija duga 566 godina | Pomorac.net

Prva kapela Gospe od Škrpjela sagrađena je 1484. godine, dok današnji oblik dobija nakon velikog potresa 1667. godine

U spomen na ustrajnost u vjeri Peraštani i drugi Bokelji svake godine 22.srpnja u kolonu međusobno vezanih baraka napunjenih kamenjem plove od Perasta do Gospine od Škrpjela. Barke su okićene jablanovima, a u prvoj je peraški župnik. U barkama su samo muškarci, dok ih žene pozdravljaju sa obale. Tijekom procesije na moru, pjevaju se bugarštice.

Nakon što barke dođu do Školja, crkveno zvono oglašava svečani trenutak, nakon kojeg barke oko otoka sačine prsten simbolizirajući na taj način povezanost sa Nebeskom Majkom i kamenje se baca u more.

 

Proslava Svetog Vida u Rijeci

Danas 15.06.2020.g. je svečanom proslavom obilježen patron Grada Rijeke Sveti Vid ujedno i dan odreda Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka. Svečanost gradskog patrona je uveličala Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka postrojavanjem odreda i postavljanjem Kola Svetog Tripuna. Kolo je postavljeno s početkom u 18,30 sati na riječkom Korzu. Kolo je svirala  Gradska glazba Trsat.

Koncertom Gradske glazbe Trsat u 19,00 sati završeno je obilježavanje Sv. Vida u Rijeci.

Peraški boj 15. svibnja 1654.

Peraški boj bila je bitka između građana grada Perasta i osmanskih osvajača.

 

Danas 15. svibnja slavi se Peraški boj – zavjetni dan Peraštana zaštitnici Djevici Mariji. Živo je sjećanje ostalo kod Peraštana kad malobrojna vojska mještana Perasta obranila zagovorom svojoj Odvjetnici mjesto od višestruko snažnijeg turskog napada.

Peraštani su u to vrijeme živjeli na granici s Tircima koji su zauzeli Bokokotroski zaljev od Herceg Novog do Risna. Peraštani su živjeli u vremenima stalnih prijetnji od turskog upada, pljački, paleži. Pred sam napad Peraštani su bili dobro upoznati o kretanjima Turaka. Dan prije napada, 14. travnja 1654., braća Sladoje i Stjepan Stijepović, nastanjeni u Risnu, javili su svom bratu u Perast o planiranoj akcijiTuraka u zoru 15. svibnja. Općinski načelnik Krsto Vicković pažljivo je rasporedio malobrojne snage jer je tridesetak peraških brodova bilo izvan Perasta. Branitelji su bili raspoređeni u tvrđavi iznad grada i u devet peraških kula pa su štedeći streljivo i zalijetajući se izvan utvrđenja, uz pomoć hajduka i stotinjak vojnika iz Kotora, izazvali pravu paniku među turskim napadačima. I to je razlog da su, u inače bezizlaznoj situaciji, kada su Turci po mraku ušli u grad i popalili preko trideset kuća, Peraštani izveli nekoliko dobro planiranih protunapada. Turci su u svom napadu nanijeli mnogeštete pljačkanjem i spaljivanjem kuća po Perastu, upali su i na otočić Gospe od Škrpjela i opljačkali ga, kao i u Sv. Nikolu odakle su Peraštani uspjeli prenijeti sliku u Tvrđavu sv. Križa. Turci su, obezglavljeni gubitkom svoga vođe i nestašicom vode, doživjeli mnoge gubitke jer ih je mnogo izginulo.Pobjedu Peraštani pripisuju zaštiti Bl. Djevice Marije, svoje pokroviteljice i iz zahvalnosti općina Perast zavjetovala se da će svake godine na taj dan obaviti svečanu ophodnju sa slikom Bl. Djevice preko cijeloga grada, držalo i do danas.

Biskup Andrija Zmajević je dao uklesati na pročelje župne crkve Sv. Nikole, na hrvatskom jeziku, podsjetnik na Peraški boj.

Peraštane je neposredno nakon boja posjetio čestitiajući na pobjedi sam Petar Zrinski kad ih je i darivao svojim mačem koji se i danas čuva u Peraškom muzeju.

 

 

 

 

 

Sv. Bogdan Leopold Mandić slavi se 12. svibnja

Sveti Leopold Bogdan Mandić – prijatelj bez pridržaja

Sveti Leopold Mandić rođen je kao Bogdan Adiodato u Herceg Novom (Boka Kotorska) dana 12. svibnja 1866. godine od oca Petra, Antuna Stjepana Mandića i majke Dragice Carević. Kapucinsko sjemenište u Udinama pohađa već od 1882 godine. Od kad je stupio u Kapucinski red proveo je 34 godine u Padovi gdje je i preminuo 30.srpnja 1942. godine

Sveti Leopold je svojom poniznošću i blagošću bio melem za duše tisuće pokornika koji su dolazili u njegovu ispovjedaonicu. Shvativši da mu je poslanje svoj život posveti radu za duše u ispovjedaonici predano je dnevno ispovjedao i po 10 sati i tako kroz gotovo 40 godina sebe nesebično darujući drugima! Upravo je to bila njegova veličina, žrtvovanje sebe za drugoga.