Spomen na pok. admirala Bokeljske mornarice Miloša Miloševića

Miloš Miloševoć, admiral Bokeljske mornarice preminuo je 25.04.2012.g., pa u spomen na tu obljetnicu, dajemo kratki podsjetnik njegovog stvaralaštva. Admiral Miloš Milošević je živio u Boki i s Bokom kotorskom, utkao je svoj životni i radni vijek u tkivo Bokeljske mornarice na čijem čelu je bio u periodu 1991.g. do svoje smrti. Mnošto je vrijednog zananstvenog istraživačkog materijala po kojim će ostati upisan zlatnim slovima u povijesti Boke kotorske i Bokeljske mornarice. Na ovo mjestu želimo podsjetiti da je znanjem i zalaganjem admirala Miloša Miloševića nakon više od 40 godina u Kotor vraćena vanjska proslava sv. Tripuna, kao i da je pod njegovom palicom održana obljetnica 1200 godina Bokeljske mornarice (809-2009). U nastavku podsjećamo na vrijedne biografske podatke.

Miloš Milošević, znanstvenik, arhivist, polihistor, marulolog, pjesnik, glazbenik, admiral Bokeljske mornarice, rođen je u Splitu 1920. Osnovnu školu pohađao je u Splitu, a gimnazijsko obrazovanje stjecao je u Splitu, na Cetinju i u Subotici. U Padovi je studirao pravo i violinu, a nakon završetka Drugoga svjetskog rata diplomirao je romanistiku u Beogradu. Doktorirao je 1974. u Zadru, temom iz povijesti Boke za trajanja mletačke uprave.

Radio je kao sudski službenik u Kotoru, zatim kao glazbeni predavač u Srbiji i Crnoj Gori, a nakon povratka u zavičaj radio je od 1953. do umirovljenja 1985. u Istorijskom arhivu u Kotoru kojemu je bio od 1978. i ravnatelj. Predsjedavao je i UNESCO-vom sekcijom za arhivistiku pri Ujedinjenim narodima.

Objavio je dvjestotinjak povijesnih, pravnih, arhivističkih, bibliotekarskih, književno-povijesnih, povijesno-umjetničkih i muzikoloških radova u periodici te dvadesetak znanstveno-stručnih knjiga: Boka Kotorska u vrijeme mletačke vladavine (1420-1797), doktorska disertacija, Zagreb 1973., Boka Kotorska, Bar i Ulcinj od kraja XV do kraja XVIII vijeka, Kotor 1973., Muzičke teme i portreti, CANU, Titograd 1983., Studije iz književnosti i kulturne prošlosti, Pobjeda, Titograd 1987., Andrija Paltašić Kotoranin, Matica crnogorska, Cetinje 1994., Testament Đurđa Crnojevića. Kritičko izdanje s komentarom, YUGRAFIC i Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore “Đurđe Crnojević”, Podgorica-Cetinje 1994., Pomorski trgovci, ratnici i mecene. Studije o Boki Kotorskoj XV-XIX stoljeća, Equilibrium i CID, Beograd-Podgorica 2003. Za tisak je priredio nekoliko većih djela: Poezija baroka. XVII i XVIII vijek. Antologija, Pobjeda, Titograd 1976; Proza baroka XVII i XVIII vijeka, Pobjeda, Titograd 1978; Hajduci u Boki Kotorskoj. 1648-1718, CANU, Titograd 1988; Odabrane pjesme i proza Frana Alfirevića, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Kotor-Zagreb 2006., Iz prošlosti Boke kotorske, Matica hrvatska, Zagreb 2008. Objavio je i dvije pjesničke knjige: Sam na palubi, Pobjeda, Titograd 1987. (drugo izdanje 2001) I Ex voto, Kotor 1995.

Za svoj znanstveni i kulturni rad te za širenje ugleda Republike Hrvatske u zemlji i inozemstvu, Miloš Milošević primio je 2008. hrvatsku državnu nagradu Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske.

003. Za tisak je priredio nekoliko većih djela: Poezija baroka. XVII i XVIII vijek. Antologija, Pobjeda, Titograd 1976; Proza baroka XVII i XVIII vijeka, Pobjeda, Titograd 1978; Hajduci u Boki Kotorskoj. 1648-1718, CANU, Titograd 1988; Odabrane pjesme i proza Frana Alfirevića, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Kotor-Zagreb 2006., Iz prošlosti Boke kotorske, Matica hrvatska, Zagreb 2008. Objavio je i dvije pjesničke knjige: Sam na palubi, Pobjeda, Titograd 1987. (drugo izdanje 2001) i Ex voto, Kotor 1995.

Za svoj znanstveni i kulturni rad te za širenje ugleda Republike Hrvatske u zemlji i inozemstvu, Miloš Milošević primio je 2008. hrvatsku državnu nagradu Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske.

Nazdravlje bl Ozana

  1. BLAŽENOJ HOZANI
    – LITURGIČNA HIMNA –
    Slavenskog roda, golubice sveta,
    Na vječni ponos Bog Te nama stvori.
    I naša pjesma s himnom rajskih četa
    Tebi se ori.
    Očinska brda, majku, stado bijelo
    Ostavljaš rano nevina i čista.
    Sva Ti je ljubav: krvavo Raspelo,
    Ovčice Krista!
    Da veneš za Njim, priča dugo bdjenje
    I zamah biča što Ti Tijelo mrvi,
    Da ćelije Ti greznulo je stijenje
    U Tvojoj krvi.
    Hozano rajska! – Blagoslov i sada
    Molitve Tvoje prose Tvome gradu.
    Nosiš mu i sad u dan crnog jada
    Nebesku nadu.
    Hvala Ti Dobra! – Još učini da se
    Slavenstvo cijelo vrati k luci mira:
    Nek jedan opet Ovčinjak ga pase
    Krista Pastira.
    O Vječni, čija Ljubav, Moć i Volja
    Zakon je svemu tko Ti kliko ne bi?!
    – Kad kitiš cvijećem i s našega polja
    Prijestolje sebi…

Don Baldo Violić