Sveti Nikola apostol, biskup, zaštitnik pomoraca, ribara i djece, obilježava se u organizaciji Apostolata mora Riječke nadbiskupije kroz više događa tijekom cijelog tjedna od Hodočašća brodovima iz Rijeke u Kraljevicu, preko Procesije Gradom Rijekom, polaganja vijenaca za preminule pomorce do Misnog slavlja na sam dan Sv. Nikole. U susret sv. Nikoli i ove godine po 30. put organizirana je 05.12. Procesija ulicama Grada Rijeke. Misno slavlje održano u Gospi Lurdskoj na Žabici predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka je svojim sudjelovanjem podržala ovu manifestaciju.
Hrvatska bratovština Bokeljske mornarica 809 Rijeka tradicionalno sudjeluje u proslavi Svetog Nikole biskupa, kao bratovština pomoraca, prisjećajući se slavnih pomorskih dana bratovštine kotorskih pomoraca koja je tada i nosila ime Bratovština Sv. Nikole. Naime, Bokeljska mornarica 809 upravo je izvorno i nastala kao organizacija pomoraca koji su pronijeli slavu i glas pomorstva Boke.
Najstariji sačuvani Statut ove 12. stoljeća stare institucije je upravo Statut iz 1463.godine kad je i nosila ime Bratovština Svetog Nikole. Manuskript Statuta Bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru iz 1463.godine ima 72 pergamenta uveza lista. Zanimljivost je da se na prvom listu nalazi oslikani lik Svetog Nikole rad Lovre Marinova Dobrićevića, što ovom Statutu daje posebnu umjetničku vrijednost. Dakle, osim što je najstariji Statut naše Bratovštine, koji daje izrazito vrijedan pregled organizacije, ali i funkcije i ciljeva organizacije, isti ima i značajnu umjetničku vrijednost budući je obilježen radom kotorskog majstora Lovre Marinova Dobrićevića.
Statutom je određeno i da Bratovština ima svečanosti upravo na dan Svetog Nikole, kada se održavaju dvije pjevane večernje i mise s đakonom i pođakonom. Svečanost je tada Bratovština organizirala u crkvi Svetog Nikole u Kotoru koju crkvu je Bratovštini darovala obitelj Buća 1453.g (crkva se nalazila između palače Bizanti i Pima.) U crkvi se i održavala spomenuta svečanost Svetog Nikole. Statutom iz 1463.godine je uređeno da u crkvi obrede vrše četiri kapelana koje je dužna plaćala Bratovština.
Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 koristi ovu priliku za pozdrav svim bokeljskim pomorcima i nazdravlje Sveti Nikola svim članovima, osobito pomorcima i djeci.
Prenosimo iz Glasa Koncila od 04. prosinca članke u povodu UNESCO uvrštenja Svečanosti i Kola sv. Tripuna na reprezentativnu listu Svjetske nematerijalne baštine.
“Svjetska potvrda da je bokeljska baština hrvatska, crkvena i Trpunova” naslovnica je u ovom broju Glasa Koncila i prenosi značaj ovog povjesnog trenutka.
Urednička riječ naslovljena “Nada za hrvatske Bokelje” osvrt je na nečinjenje i nezainteresiranost, da ne kažemo ne znanje, nadležnih institucija o pitanjima bitnim za opstojnost bokeljskih Hrvata. Ujedno ovo je svojsvrsna analiza i prikaz izazova koji bokeljski Hrvate prolaze u obrani istine o svojoj vjeri, tradiciji pa i svojem nacionalnoj pripadnosti. Preporučamo za pročitati.
ČESTITAMO UPIS NA UNESCO-ov REPREZENTATIVNI POPIS NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE „SVEČANOSTI SV. TRIPUNA I KOLA SV. TRIPUNA – TRADICIJU BOKELJSKIH HRVATA U REPUBLICI HRVATSKOJ“
Da je bilo dobre volje nominacioni dosije za ovaj upis je trebalo da popune uz Republiku Hrvatsku i Republika Crna Gora. Po Konvenciji o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. god, neprocjenjiva je uloga nematerijalne kulturne baštine kao faktora u zbližavanju ljudi i osiguravanju razmjene i razumijevanja među njima.Nije bilo dobre volje od strane Crne Gore ni za multinacionalnu nominaciju Katoličke bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru čiju tradiciju održava Bokeljska mornarica.
Zalaganjem bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj koji također uz nas u Boki kotorskoj odakle je tradicija potekla prije 12 st.održavaju tu tradiciju, došlo je do upisa na UNESCO-vu listu. Po Članu 11 i 14.Konvencije iz 2003. god.:“Svaka država stranka preduzima potrebne mjere kako bi osigurala zaštitu nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njenoj teritoriji. Također svaka država stranka treba osigurati priznavanje, poštovanje i podizanje vrijednosti nematerijalne kulturne baštine u društvu posebno putem: obrazovnih i informativnih programa te programa u cilju podizanja svijesti usmjerenih na širu javnost, posebno mlade ljude“. Zadnjih godina je opravdano bilo prijepora oko upisa Bokeljske mornarice na listu UNESCO-a. Sastavljači Nominacionog dosijea iz Crne Gore su prešutjeli da se ta tradicija održava i na teritoriji Hrvatske. Tako je katolička bratovština sv. Nikole mornara u Kotoru čiju tradiciju održava Bokeljska mornarica, uvrštena na UNESCO-vu listu bez upisa Hrvatske. Obje ove nominacije su trebale biti multinacionalne, jer se tradicija održava i u Hrvatskoj, a centar elementa je Kotor tj Boka kotorska.
Nominacija na listi UNESCO-a „Svečanost sv. Tripuna i kola sv. Tripuna“ je mnogo značajnija od proglašenja Bokeljske mornarice, jer Svečanost sv. Tripuna ima tradiciju dugu 12 stoljeća i u fešti je učestvovala Katolička bratovština sv. Nikole mornara tj Kotorska mornarica sve do 1859 godine. Sve funkcije koje je imala Kotorska mornarica su ukinute 1812 godine, a obnavljena je 1859 god. kao memorijalna institucija pod nazivom “Plemenito tijelo Bokeljske mornarice“.Obnovili su je Hrvati – katolici i vezana je striktno uz Feštu sv. Tripuna. Bez učešća u Fešti sv. Tripuna te tradicije nema i ne bi bilo ni upisa Bokeljske mornarice na listi UNESCO-a.
Svečanost sv. Tripuna i kolo sv. Tripuna, tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata nije ni do danas upisano kao kulturno dobro koje se nalazi na teritoriji današnje Crne Gore. To je bio jedan od uvjeta da se nominira u UNESCO. To nije urađeno. Da je Crna Gora željela da ga upiše kao kulturno dobro kao što je to Hrvatska uradila, multinacionalnom nominacijom je mogla dobiti još jedno nematerijalno kulturno dobro svjetskog značaja, koje baštine bokeljski Hrvati. Zbog pravilnog informiranja javnosti i pogrešne interpretacije ovdašnjih medija koji očito ne poznaju ni tradiciju ni način nominacije, moramo da kažemo da ove dvije nominacije nisu iste, ali se prožimaju.
Bokeljski Hrvati ovu Feštu – Svečanost održavaju preko 150 god. u Splitu, 100 god. u Zagrebu, ali i u Rijeci, Puli i Dubovniku. Uvrstili su je na nacionalnu listu kulturnih dobara Hrvatske i sada sa razlogom na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine svijeta.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Ta fešta za sve katolike, a prvenstveno bokeljske Hrvate ima posebno značenje, a vizualnom atraktivnošću i snagom kulta sveca zaštitnika plijeni pozornost vjernika i posjetitelja. Kao i dubrovačka Fešta sv. Vlaha koja je na UNESCO-vu listu uvrštena 2009. god. moramo biti ponosni što se i naša fešta sada nalazi na njoj. Vjera, ufanje i ljubav prerasla je u milenijumsku tradiciju, koju katolici, a prvenstveno svi bokeljski Hrvati bilo gdje se nalazili po svijetu sa ponosom održavaju. Sveti Tripun je jedna duboka emocija koja postoji u svim bokeljima, kao kohezivna, integrativna snaga našeg sveca zaštitnika koja nas sve ujedinjuje. Sveti Tripun ima i svoju snažnu ekumensku komponentu u zbližavanju sa svim ljudima dobre volje počev od tradicije zajedničkog kađenja moći do procesije i odavanja počasti svecu. Svečanost Svetog Tripuna objedinjuje cijeli kotorski, bokeljski i Hrvatski kulturni prostor, a osim vjerskog izražaja štovanja i svu kulturu ovoga kraja i odrednica je identiteta bokeljskih Hrvata. Svečanost je povezana s poviješću grada i štovanje je do danas zadržalo svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike. Svečanost sv. Tripuna je središnja točka u kojoj se sjedinjuje vjerski i narodni duh i on bokeljskim Hrvatima jako puno znači. Ta svečanost se ne smije folklorizirati, ali mora zadržati svoj lokalni sjaj, svoj čar i svoj kolorit pa onda i vrijednost i nacionalnoga i UNESCO-ovoga dobra. Bez vjere, bez katoličke tradicije, bez bliske povezanosti svih bokeljskih Hrvata, bez ljubavi za svoga zaštitnika i zahvalnosti ne bi se mogla održati ta vjekovna tradicija, a ona je sada postala fešta za cijeli svijet. Neka nam ta milenijska tradicija ostane živjeti zauvijek.
Osvrt uz uvrštenje Svečanosti i Kola svetog Tripuna na UNESCO listu.
“Svečanosti sv. Tripuna i Kolo sv. Tripuna tradicija bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj novo je hrvatsko kulturno dobro upisano na UNESCO-v Reprezentativan popis nematerijalne baštine”. Nositelji su Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 iz Zagreba, Rijeke, Splita, Pule i Dubrovnika.
Hrvatska je svoj popis zaštićenim dobara proširila i obogatila ovom tradicijom bokeljskih Hrvata. Ovime uvrštenjem je uz Sinjsku alku drugo hrvatsko viteško društvo prepoznato i upisano na ovaj prestižni popis.
Veliki je ovo događaja za bokeljske Hrvate može se svakako reći i da je ovo povijesni događaja za naše bratovštine. Svečanost sv. Tripuna i Kolo sv. Tripuna su izraz vjere bokeljskih Hrvata. Svečano misno slavlje kojim se slavi mučenička smrt zaštitnika sv. Tripuna nastavlja se Kolom sv. Tripunu. Kolom se upravo iskazuje štovanje zaštitnika. Kolo izvode članovi bratovština u najljepšem ukrašenom odjelu – odori časnika i mornara Bokeljske mornarice. Upravo ti članovi imaju privilegiju i zadovoljstvo biti oni koji predstavljaju vjerni puk. Da je tome tako pokazuju i slike koje tvori Kolo sv. Tripuna kojima osim živopisnih obilježja pomoračkog života (vrtloga, veriga) slikovito prenosi vjeru puka, zajedništvo i solidarnost zajednice. Upravo je bitno sagledati fenomen ovog dobra kroz istaknuti sadržaj i zato se mora reći da je ovog veliki događaja za bokeljske Hrvate. Naravno da se ovaj fenomen ne može otrgnuti od nositelja međutim, različite pogrešne intepretacije i nečasni pokušaji potvrđuju izrazitu pa i povijesnu vrijednost upravo uvrštenja na UNESCO-v Reprezentativan popis nematerijalne baštine ispravnog sadržaja i njegovih nositelja.
Priznanje je ovo je i bokeljskim Hrvatima koji žive u Hrvatskoj koji ovo dobro već 150 godina (prva Proslava sv. Tripuna održana je u Splitu 1873.g.) održavaju na ovim prostorima. Generacije bokeljskih Hrvata su utkane i zaslužne za prenošenje i očuvanje štovanja sv. Tripuna i ovog fenomena u Hrvatskoj. Prilika je to da se sjetim u svim našim zajednicama stotine vrijednih pripadnika odreda, malih adrmirala, predsjednika, ali i majki, supruga i kćeri koje su poticale i podržavale ovu tradiciju. Može se reći da su generacije očuvale ovu tradiciju da bi mi danas mogli proslaviti ovaj svečani trenutak i priznanje uvrštenjem na na UNESCO-v Reprezentativan popis nematerijalne baštine, ujedno ovo je podstrek budućim generacijama.
Na kraju ali ne i posljednje ovaj fenomen su prepoznali mnogi ljudi dobre volje koji su dali svoju stručnu i ljudsku podršku i na tome im ovim putem zahvaljujemo.
Sveti Nikola apostol, biskup, zaštitnik pomoraca, ribara i djece, obilježava se u organizaciji Apostolata mora Riječke nadbiskupije kroz više događa tijekom cijelog tjedna od Hodočašća brodovima iz Rijeke u Kraljevicu, preko Procesije Gradom Rijekom, polaganja vijenaca za preminule pomorce do Misnog slavlja na sam dan Sv. Nikole. U susret sv. Nikoli i ove godine po 30. put organizirana je 05.12. Procesija ulicama Grada Rijeke. Misno slavlje održano u Gospi Lurdskoj na Žabici predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka je svojim sudjelovanjem podržala ovu manifestaciju. 
