Nazdravlje Sv. Nikola, posebno prenosimo čestitke djeci i pomorcima kojima ujedno želimo mirno more.
Bokeljska mornarica 809 izvorno je nastala kao organizacija pomoraca koji su pronijeli slavu i glas pomorstva Boke, a nosila je ime Bratovština Svetog Nikole. .Na ta slavna vremena podsjećamo da je najstariji sačuvani Statut ove 12. stoljeća stare institucije upravo Statut iz 1463.godine kad je i nosila ime Bratovština Svetog Nikole. Manuskript Statuta Bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru iz 1463.godine ima 72 pergamenta uveza lista. Zanimljivost je da se na prvom listu nalazi oslikani lik Svetog Nikole rad Lovre Marinova Dobrićevića, što ovom Statutu daje posebnu umjetničku vrijednost. Dakle, osim što je najstariji Statut naše Bratovštine, koji daje izrazito vrijedan pregled organizacije, ali i funkcije i ciljeva organizacije, isti ima i značajnu umjetničku vrijednost budući je obilježen radom kotorskog majstora Lovre Marinova Dobrićevića.
Statutom je određeno i da Bratovština ima svečanosti upravo na dan Svetog Nikole, kada se održavaju dvije pjevane večernje i mise s đakonom i pođakonom. Svečanost je tada Bratovština organizirala u crkvi Svetog Nikole u Kotoru koju crkvu je Bratovštini darovala obitelj Buća 1453.g (crkva se nalazila između palače Bizanti i Pima.) U crkvi se i održavala spomenuta svečanost Svetog Nikole. Statutom iz 1463.godine je uređeno da u crkvi obrede vrše četiri kapelana koje je dužna plaćala Bratovština.
Danas 06.12. kad slavimo sv. Nikolu sjećamo se teškog stradavanja Dubrovnika.
Bio je to ‘crni petak dubrovački’, 6. prosinca 1991. godine u ranim jutarnjim satima srpsko-crnogorska vojska pokrenula je sveopći napad na Dubrovnik.
Agresorska vatra na grad trajala je od rane zore, a najžešći napadi bili su usmjereni na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ ponad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan. Nekolicina branitelja u tvrđavi Imperial u jednom je trenutku zatražila od branitelja iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske.
Bio je to učinkovit odgovor jer je agresor uz velike gubitke uskoro bio prisiljen povući se. U jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 60. Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoja ognjišta je bilo prisiljeno napustiti više od 30 tisuća stanovnika, a nanesena je i nemjerljiva materijalna šteta.
Edi Tripović (1954-2020) član Hrvatske bratovštine Bokeljske morarnice 809 i Zajednice bokeljskih Hrvata preminio je dana 04.12.2020.g. u Splitu.
Edi Tripović je kao član Hrvatske bratovština Bokeljske morarice 809 Split pronosio slavu bratovštine sudjelovanjem na niz važnih događaja u proteklim godina. Pamtit ćemo zajednička postrojavanja bratovština na Proslavi 850 godina posvećenja katedrale sv. Tripuna u Kotor (2016.g.), dočeku Sv. Leopolda u Zadru (2017.g.) i Obljetnici 25. godina obrane Južnog bojišta u Dubrovniku (2017.g.).
Edi Tripović je rođen u Tivtu u obitelji Slavice i Đurka Tripović. Osnovnu školu završio u Tivtu, a srednju Pomorsku školu u Kotoru. Nakon diplomiranja na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, vratio se u Tivat i zaposlio u tadašnjem Tehničkom remontnom zavodu “Arsenalu” u Tivtu, gdje je i živio sve do početka 1990. kada zbog ratnih zbivanja, zajedno s obitelji, kao i mnoštvo bokeljskih Hrvtaa napušta Tivat i dolazi u Hrvatsku u Zagreb, a potom na otoku Čiovu kraj Trogira.
OVOGODIŠNJI MARULIĆEVI DANI U SPLITU POSVEĆENI RADI PERKOVIĆU
Na 490. obljetnicu nastanka Judite, 1991. godine, tadašnji dointendant HNK u Splitu, glumac Rade Perković (1938. –2018.) utemeljuje Festival hrvatske drame Marulićevi dani, koji se od tada održava u Splitu zadnjeg tjedna travnja svake godine.
Opredijelili smo se, znači, izabrali smo svoju sudbinu. Štiteći baštinjeno, hoćemo prepoznatljivi predstaviti se svijetu. Ako prepoznajemo svoju povijest lakše ćemo prepoznati svoju suvremenost. II. Marulićevi dani znače da stradanja i smrt trenutka nisu mogle odgoditi život teatra. Neka ovi Marulićevi dani u ozračju uskrsnih poruka donesu ljubav i podgriju nadu. Neka nam prepoznaju budućnost. Te riječi Rade Perkovića bile su svojevrsni moto Festivala hrvatske drame te ratne 1992. godine.
Marulićeve dane smatrao je trajnim godišnjim susretima znanja i darovitosti kazališnih djelatnika na radost teatra i teatarskih posjetitelja. Progovarati o svom odnosu prema stvarnosti, sanjati drugačiji svijet, odgovornost je koju je jedino kazalište trajno preuzelo na sebe maštajući o boljem, govorio je.
A kada se nakon trinaest godina upravljanja Festivalom, 2003. godine, povukao s mjesta ravnatelja, učinio je to radostan jer je trećina izvedenih predstava na Marulićevim danima suvremeni dramski tekst pisaca srednje i mlađe generacije.
Na otvaranju jubilarnih 30. Marulićevih dana ministrica kulture i medija dr.sc. Nina Obuljen Koržinek, koja je dodijelila nagrade “Marin Držić”, istaknula je važnost festivala kojemu je u središtu zanimanja uprizoreni dramski i kazališni tekst te je zaključila, kao i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kako se pokojni Rade Perković pokazao kao vizionar.
U izrazima sućuti prije dvije godine, Ministrica je napisala:
Rade Perković bio je svestran umjetnik – glumac, redatelj, pisac, osnivač umjetničkih družina, međutim i nositelj funkcija značajnih za razvoj hrvatskog kazališta na nacionalnoj razini. Istaknuo se kao izvrstan intendant splitskoga HNK-a, predan ravnatelj Marulićevih dana te poticajan i organiziran voditelj festivala Splitsko ljeto. Upravo je Rade Perković 1991. godine inicirao i osnovao Festival hrvatske drame Marulićevi dani, danas jedan od najznačajnijih kazališnih festivala u Hrvatskoj, u potpunosti posvećen hrvatskoj dramskoj riječi. Treba istaknuti da je strast za širenjem umjetnosti u njegovu djelovanju postojala i ranije pa već sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća pripada utemeljiteljima splitske pučke pozornice „Varoš“ i „Teatra dokumenta“. Golem entuzijazam i neopisiva radna energija obilježili su ne samo život ovoga sjajnog umjetnika nego i doprinijeli razvoju kulturnog života njegova grada Splita i Republike Hrvatske. Na tome ćemo mu biti duboko zahvalni i uvijek ćemo ga se sjećati.
Uz kazalište, život Rade Perkovića obilježila je ljubav prema rodnom zavičaju, Boki kotorskoj. Dolaskom u Split aktivno se uključio u rad Bokeljske mornarice u Splitu, a od 90-ih godina je predsjednik Hrvatske bratovštine” Bokeljska mornarica 809” u Splitu. Uz organizaciju Tripundanskih svečanosti, sudjelovao je i u organizaciji brojnih projekta, seminara, tribina koji su promovirali Hrvate u Boki, bokeljske Hrvate RH i hrvatsku kulturnu baštinu u Crnoj Gori.
Bio je umjetnik koji je svoj zavičaj smatrao bitnom sastavnicom vlastitog identiteta kao što je i hrvatsku dramsku riječ smatrao bitnom sastavnicom nacionalnog identiteta.
