Dr. Mladen Schubert spec.medicine rada i sporta novi je predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarica 809 Rijeka.
Izborna skupština na kojoj je povjerenje izglasano dr. Schubertu održana je 09.10.2020.g. u prostorijama Bratovštine. U Veliko vijeće Bratovštine imenovani su: Anton Polak, Borjana Skladany Pantelić, Marko Furlanis i Tomislav Brguljan.
Skupština je održana uz veliki odaziv članova unatoč izazovima novog pandemijskog perioda uz sve predviđene epidemiološke mjere.
IN MEMORIAM
prof. Ljubica Štambuk (1946-2020)
suradnik i član
Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka
član Zajednice bokeljskih Hrvata Zagreb
Ljubica Šambuk je rođena je 25.04.1946. u Perastu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Rijeci, diplomirala je 1969.g. na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, studij matematike i fizike. godine. Čitav radni vijek, koji je trajao 42 godine, Ljubica je radila u nastavi, najprije kao profesor matematike i fizike na Tehničkom školskom centru u Rijeci, potom kao asistent, pa predavač i viši predavač matematičkih kolegija na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, te kao viši predavač matematičkih i statističkih kolegija na Veleučilištu u Rijeci. prof. Ljubica Štambuk objavila je više knjiga sa područja matematike i statistike i to: kao autor (6 knjiga), koautor (3 knjige), te nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Bila je suradnica na više znanstvenih projekata. Ljubica je živjela u zajednici braka sa Slavkom Štambuk u kojem imaju četvoro djece.
Ljubica Štambuk je bila aktivni član Društva prijatelja glagoljice, Zajednice bokeljskih Hrvata i Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka. U svim navedenim organizacijama Ljubica je svojim aktivnim pristupom i predanim radom ostavila neizbrisivi trag.
Posljednji pozdrav draga Ljubice!
Ljubav prema Boki kotorskoj, prema svojem rodnom kraju i narodu, bila je znak prepoznavanja i uspostavljanja prijateljstava. Ljubica Štambuk u nastupu je bila tiha, nenametljiva, u stavovima je odlučna i nepokolebljiva. Ljubica se dičila se svojim porijekom, pripadnošću bokeljskim Hrvatima. Žar kojim je pristupala bokeljskim temama pljenila je i privlačila. Izlaganja kojim je svake godine iznova izazivala radost kod pripadnika naše bokeljske zajednice, bila su uvijek dobro pripremljena, postavke su bile matematički točne, iznesene tvrdnje otvarale su novi pogled, pretpostavke su bile neoborive. Ljubica Štambuk je svojim radom postavljala visoko i teško dosezljive standarde, svojim žarom je osvjetljavale puteve naše zajednice. Temama poput: “Tragova glagoljice u Boki kotorskoj”, “Otočić Gospe od Škrpjela – od hridi do svetišta”, “Spomen na don Graciju Brajkovića, zaslužnog bokeljskog svećenika i znanstavenika”, “Nadbiskup Andrija Zmajević u djelima don Gracije Brajkovića”, Ljubica Štambuk se uvrstila među one odabrane zaljubljenike Boke kotorske koji su uzvratiti ljubav svojom kraju. Bila je tiha i nenametljiva i u tom radu i djelovanju, baš kao što je i živjlenju. Na danima Bokelja u Rijeci održanim ove godine u veljači Ljubica Štambuk je održala predavanje na temu “Otočić Gospe od Škrpjela – od hridi do svetišta”. Već vidno uzdrmana bolešću, tiho glasa, iscrpljena, ali ponosna i ustrajna, gordo je stojala pred zajednicom i skicirala nastanak Gospe od Škrpjela (male Sikstinske kapele). Unatoč sve ni tada je žar nije napuštao. Nakon predavanja tiho mi je rekla kako za drugu godinu neću moći sama, rekla je pripremit ću izlaganje, ali zamolit ću te za asistiranje u izlaganju.
Ljubica Štambuk bila je moj dragi prijatelj. Spojila nas je emocija prema rodnoj grudi i prema pripadnosti zajednici. Prijateljstvo obvezuje, prijateljstvo je odanost, podrška, prijatelj je uvijek oslonac, prijatelj je uvijek tu za pomoć i savjet. Ljubica je bila iskonski prijatelj. Prijateljska podrška, jedno snažno “čestitam”, “bravo” snažna je veza prijateljstva koja ostaje i nakon svega. Na jednom skupu o Bokeljskoj mornarici koji je organizirana u Zagrebu od strane Hrvatske bratovšine Bokeljska mornarica 809 Rijeka podršku su svojim dolaskom dali Ljubica i Slavko, uvijek zajedno, nerazdvojni, kao jedno. Nisam očekivao njihov dolazak, sjećanje i osjećaj tog prijateljskog susreta te podrške ostali su snažni i sad dok pišem ove retke.
Molitve Ljubice su uslišene, otišla je s ovog Svijeta na dan kad se u rodnom joj Perastu, za kojim je silno žudila, već više stoljeća održava dan posvećen Blaženoj Djevici Mariji, otišla je na dan 22.07. kad se u Perastu održava tradicija Fašinade.
Ljubice hvala na predanom radu za ovu zajednicu,
hvala na prijateljstvu!
U ime Hrvatske bratovštine
Bokeljske mornarice 809
Tomislav Brguljan
Tradicija Fašinade stoljetni je običaj kojim Peraštani obilježavaju kao izraz vjere prema Blaženoj Djevici Mariji. Spomen je to na događaj od 22.srpnja davne 1452. godine kada su braća Mortešić na hridi, škrpjelu ispred Perasta, pronašli ikonu Blažene Djevice Marije sa Kristom, koja se danas nalazi na oltaru Gospe od Škrpjela.
Peraštani su na toj hridi sagradili danas velebno zdanje otoka Gospe od Škrpjela. Nasipanjem kamenja i potapanjem brodove oko škrpjela bila je podloga za današnji otok.
Prva kapela Gospe od Škrpjela sagrađena je 1484. godine, dok današnji oblik dobija nakon velikog potresa 1667. godine
U spomen na ustrajnost u vjeri Peraštani i drugi Bokelji svake godine 22.srpnja u kolonu međusobno vezanih baraka napunjenih kamenjem plove od Perasta do Gospine od Škrpjela. Barke su okićene jablanovima, a u prvoj je peraški župnik. U barkama su samo muškarci, dok ih žene pozdravljaju sa obale. Tijekom procesije na moru, pjevaju se bugarštice.
Nakon što barke dođu do Školja, crkveno zvono oglašava svečani trenutak, nakon kojeg barke oko otoka sačine prsten simbolizirajući na taj način povezanost sa Nebeskom Majkom i kamenje se baca u more.
