Štorija o galiji Cristo Ressussitato: Proslava okrugle, 450. obljetnice Bitke kod Lepanta

IZVOR: Dijaspora.hr

Nakon nekoliko godina djelovanja u Svetištu Majke Božje Trsatske kao i ono posljednje u Borovu Naselju pokraj Vukovara,

fra Marko Vuković svoj će rad nastaviti kao dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč.

 

Marko Vuković rođen je 1963. godine u Sasini, malom mjestu u Banjalučkoj biskupiji. Potječe iz mnogobrojne i skladne obitelji pobožnih roditelja gdje se s još četvoricom braće i sestrom molilo svakoga dana. Kada je imao osam godina, njegova obitelj preselila je u Otok kod Vinkovaca ‘trbuhom za kruhom’, piše Kroativ.

Pobožni Marko odmah se uključuje u rad župske zajednice i postao ministrant. Na kraju osmog razreda otac ga je upitao što bi želio biti, na što mu je Marko odmah odgovorio kako želi postati svećenik. Nakon toga otac ga je samo zagrlio, rekavši da su on i majka molili kako bi jedno od njihove djece postalo svećenik.

Po završetku osnovne škole otišao je u sjemenište Đakovačke biskupije. Dana 4. rujna 1978. godine majka i tata odveli su ga u dječačko sjemenište u Zagreb gdje ga je primio p. Stjepan Fridl. Nakon večere majka i otac krenuli su iz Zagreba nazad u Slavoniju. Na putu se dogodila prometna nesreća u kojoj su oboje izgubili život. Ostalo je šestero djece od kojih je Marko najstariji. To bolno iskustvo opečatilo je i pratilo njegov cijeli život. Briga za djecu povjerena je tetki koja ih je držala i održala na okupu.

U Zagrebu je završio prva dva razreda gimnazije (sjemeništa), a druge dvije u Đakovu. Tu je završio i jednu godinu bogosloviji. Nakon toga je nakratko prekinuo fakultet i otišao u vojsku gdje je na određen način promišljao je li njegov svećenički poziv utemeljen. Nakon završetka vojske došao je u Riječku nadbiskupiju i tamo završio treću i četvrtu godinu teologije.

Kratko je prekinuo studij, vratio se u Slavoniju gdje je mislio kako je to ujedno i kraj njegova svećeničkog poziva, ali ga je vlč. Tadija Pranjić iz Vinkovaca ohrabrivao i podržavao te preporučio Kotorskom biskupu Ivi Gugiću. Petu i šestu godinu studija završio je u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1990. godine.

Njegova prva svećenička služba je u Kotorskoj biskupiji još za vrijeme bivše Jugoslavije pa je u Crnoj Gori započeo svoje svećeničko djelovanje i tamo ostao 25 godina s malobrojnim katoličkim življem. Počesto se propitivao je li ovdje koristan i je li to ispunjenje njegova svećeničkog puta.

Kako mu je sestra od 1987. godine u Beču, dolazio joj je često u posjet i u tim vremenima pastoralno pomagao franjevcima Hrvatske katoličke misije.

Kada je nakon bolesti bio na oporavku kod svojih u Beču, upoznao je pobliže franjevce, među koje je uvijek dobrodošao, od njih rado viđen i pomognut kako duhovno tako i materijalno. Poznavanje i ljubav prema franjevcima i njihovom načinu života sve su više rasli. Presudnu ulogu je odigrao fra Josip Koren, voditelj misije. On mu je pomogao prepoznati redovnički i franjevački poziv te prikladnost za život u zajednici. U dogovoru s njim i provincijalnim ministrom fra Ilijom Vrdoljakom opredijelio se za franjevački red kojemu se uvijek divio, kao i sv. Franji pa je konačno tu i završio.

Kada je došao u franjevački red poglavari su odlučili da prvu godinu formacije (postulaturu) obavi na Trsatu, iako je redovita postulatura u Samoboru. Na Trsatu je, naime, kao svećenik najkorisniji, a potreba je velika pa je dosta vremena pomogao ispovijedajući.

U Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč proslavio je 25. godišnjicu svoje Mlade mise koja je bila daleke 1990. u rodnom Otoku. U nadahnutoj propovijedi naglasio je kako je njegov svećenički poziv krajnje neuobičajen, a uvelike je obilježen nesvakidašnjom tragedijom kojega je ovog Otočanina pratila cijeli život.

“Zahvaljujem svima i molim da mi oproste, sestra i braća poglavito. Možda sam katkada bio strog, a puno puta sam trebao biti strožiji. Hvala mome biskupu Janjiću te fra Josipu koji je ‘kriv’ za sadašnje moje stanje. Sada ću biti bliži svojima što mi je neopisivo drago”, rekao je tada don Marko u propovijedi.

U petak 26. kolovoza 2016. u svetištu Majke Božje Trsatske u kapelici zavjetnih darova održan je svečani obred oblačenja franjevačkog redovničkog odijela i to za osmoricu mladića koji su završili godinu postulature, a među njima i Marko.

Polaganjem prvih zavjeta, u subotu 26. kolovoza 2017. fra Marko je završio godinu Novicijata. Obred je bio u bazilici Majke Božje Trsatske zajedno s Euharistijskim slavljem, a u prisutnosti brojnih svećenika, bogoslova, obitelji, rodbine te župljana, donosi Kroativ.

Tradicionalno postojavanje Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka održano je 15.06.2021. na riječkom Korzu ispred Gradskih vrata u čast proslave Sv. Vida zaštitinika Grada Rijeke.

Nakon toga s početkom u 17,30 sati uz sudjelovanje Trsatske gradske glazbe Hrvatska bratovština Bokeljske mornarica 809 Rijeka je odbalala Kolo Svetog Tripuna ujedno označivši i proslaviviši dan riječkog odreda.

Sveti Vid zaštitnik i Dan Grada Rijeke obilježava se 15.06.2021.g.

Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka na poseban način obilježava Sv. Vid

kao Dan Odreda.

U tu čast će 15.06.2021.g.  na Korzu s početkom u 17,30 sati

Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809 Rijeka i Kolo Svetog Tripuna.

 

izvor: Biram DOBRO

Aleksandar Dender: Od 39 Crkava, 38 su Katoličke, a jedna Pravoslavna u Kotoru!

Kamenje pamti, kotorske crkve od Šuranja od Šuranja do Pazara, od VI. do XX. stoljeća!

 

Jovica Martinović je u svojoj knjizi 100 kotorskih dragulja dao detaljan opis svih poznatih kotorskih crkava u rasponu od VI do XX stoljeća, kako postojećih, tako i nestalih tokom stoljeća, istražujući I notarsku knjigu kotorskog arhiva, opise koje su nam ostavili Ivan Bolica i don Grgur Zarbarini i planove Kotora iz vremena Venecije i Austrije.Ja sam samo pripremio ovaj spisak radi preglednosti.

Do dolaska Francuza u Kotor, ova malena gradska jezgra unutar zidina imala je 29 crkava i nekoliko samostana.Nemam uporednih podataka, ali mislim da niti jedna povijesna jezgra na jadranskoj obali nije imala ovoliko sakralnih objekata kao Kotor što svjedoči o dubokom štovanju vjere Kotorana kroz stoljeća. Interesantno je da je od 39 crkava u gradu i okolini čak 17 bilo izgrađeno uz Zanatsku ulicu koja spaja južna i sjeverna gradska vrata, što je još jedna potvrda važnosti ove ulice za grad Kotor koja je bila jedina kopnena veza iz pravca Budve prema Dubrovniku i obratno, dok je 6 crkava bilo izgrađeno uz drugu po važnosti kotorsku ulucu, Parilo-Pjaca od rive.
Od 39 nabrojanih crkava 38 su katoličke crkve, jedina izgrađena pravoslavna crkva u gradu je Sv. Nikola, dok su dvije katoličke crkve, Sv. Luku i dominikansku crkvu Sv. Nikole na temeljima koje je izgrađena nova crkva, Francuzi definitivno ustupili pravoslavcima 1810 godine.

NESTALE CRKVE

1. Sv. Roko, XV stoljeće ( u okviru citadele)
2. Sv. Jakov od lođe, 1326 godina( ispred Vardara)
3. Sv. Nikola od mornara, XIV stoljeće (kafe Cesare)
4. Sv. Ivan od portele, XIII stoljeće (Centar za kulturu)
5. Sv. Marko, XIV stoljeće (Centar za kulturu)
6. Sv. Jeronim, 1395 godina (Pjaca Škaljarska)
7. Sv. Agata, XIV stoljeće (između palate Pima i Arhiva)
8. Sv. Marija od mosta, 1326 godina (volat na Šuranju)
9. Sv. Križ, XIII stoljeće (južno krilo zatvora)
10.Sv. Patar Šimun i Andrija in krepis, (Kaštio)
11.Sv. Antun opat, 1431 godina (sjeverno krilo zatvora)
12.Sv. Benedikt, XIV stoljeće (između zatvora i Sv. Josipa)
13. Sv. Bartolomej, XIV stoljeće (u vrtu samostana Sv. Klare)
14.Sv. Juraj, VI stoljeće (ispod crkve Sv. Marije Koleđate)
15.Sv. Nikola, 1540 godina ( na mjestu sadašnje crkve Sv. Nikole)
16.Sv. Katarina, 1420 godine ( iza marije Koleđate)
17.Martirij Sv. Tripuna, 809 godina (ispod katedrale)
18.Sv. Nikola od vrtova, (Elektrodistribucija)
19. Sv. Franjo na Šuranju, 1268 godina( franjevačko groblje)
20. Sv. Petar, IX stoljeće (iza samoposluge Ideja)

CRKVE U RUŠEVINAMA I CRKVE KOJIMA JE PROMIJENJENA NAMJENA

21.Sv. Franjo, 1695 godina(Šuranj ) biblioteka
22.Sv. Pavle ,1263 godina (iza Sv. Tripuna) multimedijalna sala
23.Sv. Duh, 1449 godina ( Iza Muzičke škole) koncertna sala
24.Gospa od anđela , XV stoljeće (Pjaca od kina) kino sala
25.Sv. Mihovil, IX-IV stoljeće (Pjaca od kina) galerija
26.Gospa od rožarija, XV stoljeće (do Sv. Nikole) poslovna namjena
27.Sv. Marija Magdalena, XV stoljeće (ispod Sv. Josipa) magacin
28.Sv. Stjepan, XV stoljeće (južni dio zidna iznad Gurdića) ruševina
29.San Đovani ,1440 godina (tvrđava) ruševina
30.Sv. Juraj, XVI stoljeće (Špiljari) ruševina

CRKVE U FUNKCIJI

31.Katedrala Sv. Tripuna, 1166 godina (Pjaca Sv. Tripuna)
32.Sv. Marija Koleđat,a 1221 godina (Parilo)
33.Sv. Luka 1195, godina (Pjaca Sv. Luke)
34.Sv. Ana, oko 1220 godine ( iza Pomorskog muzeja)
35.Sv. Klara, XIV-XVII stoljeće (do Gospe od Rožarija)
36.Gospa od zdravlja, oko 1500 godine (zidine)
37.Sv. Josip, 1631 godina (do zatvora) u rekonstrukciji
38.Sv. Nikola, 1909 godina (Pjaca Sv. Luke)
39.Gospa od vrtova,(Tabačina, do dječijeg vrtića)

SAMOSTANI

1.Samostan Sv. Križ,a (porušen prilikom izgradnje zatvora)
2.Samostan Sv. Dominika, (ruševine uz Sv. Nikolu)
3.Samostan Gospe od Anđela, (Pjaca od kina), stambena namjena)
4.Samostan Sv. Nikole, u Tabačini (srušen prilikom turske opsade Kotora)
5.Franjevački samostan, na Šuranju (srušen prilikom turske opsade Kotora)
6.Franjevački samostan, (uz crkvu Sv. Klare), jedini još aktivni samostan u gradu.