Sveti Leopold Mandić rođen je kao Bogdan Adiodato u Herceg Novom (Boka Kotorska) dana 12. svibnja 1866. godine od oca Petra, Antuna Stjepana Mandića i majke Dragice Carević. Kapucinsko sjemenište u Udinama pohađa već od 1882 godine. Od kad je stupio u Kapucinski red proveo je 34 godine u Padovi gdje je i preminuo 30.srpnja 1942. godine
Sveti Leopold je svojom poniznošću i blagošću bio melem za duše tisuće pokornika koji su dolazili u njegovu ispovjedaonicu. Shvativši da mu je poslanje svoj život posveti radu za duše u ispovjedaonici predano je dnevno ispovjedao i po 10 sati i tako kroz gotovo 40 godina sebe nesebično darujući drugima! Upravo je to bila njegova veličina, žrtvovanje sebe za drugoga.
Tisuće vjernika su osjećajući taj isti poziv posjetile su Svetog Leopolda Mandića u Zagrebu, Župa Dubrava u periodu od 13. do 18. travnja 2016.g.
Njegov zemaljski put bio je uzor življenja i Bokeljima kojem korpusu je i sam pripadao. U tom smislu Bokeljima je uzor njegova ljubav prema domovini. Neizostavan je primjer njegova zatočenja tijekom 1917.g. sve jer se nije htio odreći svojeg hrvatskog imena.
No, najvažnija crta života Svetog Leopolda Mandića je da svoj život posveti misli kršćanskog jedinstva posebno između Zapadne i Istočne Crkve, što je zasigurno posljedica prostora njegova rođenja i odrastanja tj. Boke Kotorske.
Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976. a svecem je poglašen 16. listopada 1983.
“Kad dovršim svoje poslanje neka moje jadne kosti odnesu među pripadnike mojeg naroda za dobro njihovih duša” bile su riječi Svetog Leopolda.
Susret s Svetim Leopoldom u Zagrebu bio je blagodet, a Bokelji su priredili u Svečevu čast okupljanje 17.04.2016.g. u zagrebačkoj župu Dubrava.
Prije početka svete mise, Glavni odred Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice sastavljen od članova svih pet hrvatskih bratovština: Zagreba, Rijeke, Pule, Splita i Dubrovnika otplesao je Kolo sv. Tripuna na platou ispred crkve. Blagoslov kolu dao je kotorski biskup, monsinjor Ilija Janjić, koji je kasnije i predvodio misno slavlje. Ovaj jedinstveni događaj zavrijedio je i okupljanje velikog broja Bokelja, kao i to da Mornarica odbala veliko kolo na zadovoljstvo velikog broja Bokelja i drugih hodočasnika.
Članovi Bokeljske mornarice sudjelovali su u programu proslave i čuvanjem straže pored tijela Sveca za vrijeme i nakon Mise te sudjelovanjem u misnim čitanjima.