Film o Svetom Leopoldu Mandiću premijerno na Laudato tv za Uskrs

IZVOR:HKR

Film “Na mojim ramenima” (Sulle mie spalle), čija radnja donosi presjek 20. stoljeća koje je “spasio“ sveti ispovjednik, Leopold Bogdan Mandić, premijerno je prikazan na Laudato TV za Uskrs.

Premijera je bila predviđena za travanj, ali su se već dogovorene projekcije u Italiji i Južnoafričkoj Republici morale odgoditi zbog pandemije i zatvorenih kina

Glavni junak je zapravo poduzetnik, koji se nakon rata našao u siromaštvu i razmišlja o samoubojstvu. U njegovom se liku odražavaju sudbine mnogih radnika koji su u opasnosti da sve izgube. Namjera filma je dati odgovore na religioznu čežnju i ozbiljna životna pitanja kroz misli sv. Leopolda.

Kada je papa Franjo prigodom Godine milosrđa 2016. zaželio da neraspadnuta tijela sv. Leopolda i sv. Pija iz Pietrelcine budu izložena u bazilici sv. Petra, Antonello Bellucco je odlučio usmjeriti svoju kameru prema manje poznatom Hrvatu. Film je snimio na engleskom jeziku kako bi bio dostupniji publici diljem svijeta. Premijera je bila predviđena za travanj, ali su se već dogovorene projekcije u Italiji i Južnoafričkoj Republici morale odgoditi zbog pandemije i zatvorenih kina.

Scena iz filma Sulle mie spalle / Foto: Vatican media

„Leopold je proveo veliki dio svog života u maloj ispovjedaonici, gdje je slušao, ispovijedao i pomagao desecima tisuća ljudi koji su mu dolazili u redovima. Upoznao sam neke od tih ljudi, koji su tada još bili djeca jer su rođeni dvadesetih i tridesetih godina“, svjedoči Bellucco. „Pričali su mi o tom fratru koji ih je pozdravljao kada su išli na ispovijed. Sjećaju ga se kao starijeg gospodina s bradom, koji se kimajući glavom smiješio i imao mnogo strpljenja, čak i za mlade.“

Redatelj Belluco je usporedio sv. Leopolda sa sv. ocem Pijom rekavši da je Hrvat bio vrlo tih, kao blagi sv. Franjo i sv. Antun. Stoga mu nije bilo lako ispripovjediti život sv. Leopolda koji se očitovao u ispovijedanju. Zbog toga se nije toliko usredotočio na biografske činjenice koliko na priče likova u kojima će se gledatelji moći prepoznati.

Namjera mu je bila napraviti univerzalni film. Gledajući mnoge ljude koji su si nakon financijske krize u nedostatku nade i smisla oduzeli život, počeo je promišljati o mogućnosti traženja nade. „Ovaj film je, čini se, napravljen upravo za ovaj trenutak krize“, ustvrdio je. To je „film koji ide u dubinu, u intimu, koji govori o duhovnosti i odnosu s drugima; o radu i o vrsti vrjednota koje trebamo dati radu, ekonomiji i vlasništvu.“

S nestrpljenjem očekujemo ovaj film i nadamo se da će, čim prilike to dopuste, biti dostupan i hrvatskoj publici jer je svaka poruka nade u ovim vremenima dobrodošla.